Pitanje: Zašto samo ne probudiš ljude i učiniš da teže?

Šri Činmoj: Kad posmatram tebe kao na pojedinca, iz tvog srca čujem jedno a sa tvog jezika dolazi drugo. U unutrašnjem svetu neko dotakne moja stopala i kaže: „Ti si moja jedina Stvarnost. Video sam tvoj Transcendentalni Oblik. Hteo sam da okončam svoj život, ali ti si me spasao“. Ali kad u spoljašnjem svetu razgovaram sa istom tom osobom, ona bude tako neprijatna sa mnom da ne možete ni da zamislite.

Jednog dana sam Spasitelj. A onda, za tri dana sam najgora osoba na svetu, zato što sam ga sprečio da sebi oduzme život ili zato što nisam ispunio njegove želje. Ali, zašto on misli da ga je moja sposobnost ta koja ga je spasla ili koja nije udovoljila njegovim vitalnim zahtevima? Sam Svevišnji je taj koji naređuje. Ali, ta osoba ne može da veruje da je to Volja Svevišnjeg, tako da se ponaša grubo prema meni i proklinje me.

Kad se poistovetite sa Voljom Svevišnjeg, možete da uradite najnevjerovatnije stvari kad je to neophodno. Kad je Učitelj poistovećen sa svevišnjom Voljom i ne ispunjava ljudske želje na ljudski način, ljudi tada kažu da je on najveći krivac. Duhovni Učitelji su uvek izloženi na milost i nemilost svojih učenika. Učenici žele da Učitelj nešto uradi, ali on za baš tu stvar nema odobrenje. Ako su učenici u visokoj svesti, oni ne traže da im se ispune želje. Ako i trunčica zahteva prođe kroz njihov um, osećaće se jadno. Ali, ako ne ostanu u visokoj svesti, onda krive Učitelja za sve.

From:Sri Chinmoy,Značaj osmeha, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sgm