I žene i muškarci imaju unutrašnje poteškoće. Muškarci imaju milione mana, ali njihova najveća mana je ego. Za žene, najgora poteškoća je ljubomora. Ljubomora sputava žene, i one pokušavaju da sputaju ostale. Ljubomora ne želi da dozvoli drugima da rastu. Muški ego je rušilački. On kaže: „Ovo se mora uraditi na način na koji ja to želim da se uradi, u suprotnom ću to uništiti“. Muškarci ruše, žene sputavaju. Obe ove osobine su loše.
Da bi razarali, muškarcima je potrebna hrabrost i snaga, tako da oni teže ka moći. Kad dobiju moć, većina ih to iskoristi u loše svrhe, upotrebe je za razaranje. Ali su bar težili da je steknu. Kad je žena ljubomorna, ona ne teži ni za čim. Žene su ljubomorne zato što vide da ih neko nadmašuje, ali umesto da teže da nadmaše tu drugu osobu, one samo žele da je povuku unazad.
Kad bi žene koristile vreme koje troše na ljubomoru da razviju svoje vlastite unutrašnje živote, onda bi lako nadmašile one na koje su ljubomorne. Ako neka devojka dobro svira klavir, druga devojka, koja je ljubomorma na nju, ne vežba više da bi bolje svirala. Ne, ona se samo satima moli: „O Bože, slomi joj prste“. Kad muškarci žele da istaknu svoj ego, oni obično teže za nečim. Kad oni žele nešto što druga osoba ima, ne razmišljaju o tome kako da povuku drugu osobu na dole. Umesto toga, oni teže za snagom da slome tu osobu. Ali, žene obično ne teže. One samo žele da zadrže one koje ih nadmašuju.From:Sri Chinmoy,Obrazovanje duše za porodični svet, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sef