Pitanje: Upravo sam posetio svoju porodicu i oni baš i ne teže. Interesuje me da li ti ohrabruješ da posećujemo svoje porodice, ili bi trebalo da probamo da izbegnemo česte posete ako predstavljaju opterećenje za našu težnju?

Šri Činmoj: Ti znaš svoje roditelje bolje od bilo koga drugog. Da li oni napreduju u njihovom prihvatanju tvog duhovnog života? Recimo da su pre dve godine gajili potpuno neprijateljstvo. Da li sad osećaju da duhovnost, na kraju, ipak nije tako loša? Da li osećaju da su odigrali svoju ulogu u tvom vaspitanju i da si ti sad sposoban da donosiš svoje odluke? Treba da znaš koliko napreduju u prihvatanju onoga što ti radiš. Ti se sa najvećim naporom penješ uz drvo težnje. Ako tvoji roditelji prema tome gaje neprijateljstvo, ubeđivaće te da siđeš sa božanske grane. Ti si pronašao svoju istinu, i oni su pronašli svoju istinu, pa neka oni ostanu sa svojom istinom, a ti ostani sa svojom.

Neki roditelji u početku nastupaju veoma neprijateljski, ali u određenoj meri prave svesni kompromis. Prihvataju ono što njihova deca rade na lukav način, ne na iskren način, jer znaju da te više ne bi videli ako to ne bi prihvatili. I sad, zašto bi ti bio žrtva njihove obmane? Kad odeš da ih vidiš, na milion lukavih načina oni pokušaju da unište tvoju težnju. Međutim, neki roditelji su prihvatili činjenicu da su njihova deca ušla u duhovni život, pa se i sami donekle trude da budu bar malo duhovni.

Pre četiri ili pet godina su mi neki roditelji bukvalno želeli smrt, ali sad o meni govore lepo. Ranije su bili neznalice. Nalazili su nam mane, bili su protiv nas. Nekad je roditelje bilo sramota da pričaju rođacima o svojoj deci, zato što su smatrali da su njihova deca propala jer su prihvatila duhovni život. Sad se ti isti roditelji hvale na sva usta da su njihova deca postala dobra, duhovna, božanska. Ne uzimaju droge, ili ne vode nemoralan život. Svetlost zrači sa njihovih lica. Ako roditelji iskreno cene osobine i postignuća svoje dece, trebalo bi ih prihvatiti. Dakle, ti treba da vidiš koliko su napredovali. Ako nisu uopšte napredovali, onda je to beznadežan slučaj. Ali, ako napreduju, onda idi i viđaj se sa njima s vremena na vreme, bez obzira što ne možeš da održiš svoju težnju na najvišoj tački.

Ali, ako ti roditelji neprestano zameraju, ako nemaju simpatija prema onome čime se baviš i samo čekaju priliku da te povuku nazad u stari porodični život, onda je žalosna greška da ih posećuješ. Ako pokušavaju da te sputaju običnim životom, onda te ne vodi tvoja iskrenost da ih vidiš, već tvoja glupost. Postoji velika razlika između iskrenosti i gluposti. Ako se jako razljutim, u trenutku mogu nekome da kažem da ću ga ubiti. Već sledećegtrenutka ću znati da bi bila obična glupost da to uradim. Ali, ako se predam svojoj gluposti u ime svoje iskrenosti i ako te ubijem, onda sam, istina, ispunio obećanje. Ali kakva će biti moja karma?

Istina, to su tvoji roditelji. Međutim, ako oni namerno pokušavaju da stvore dodatnu pometnju u tvom životu, zašto bi im to dopuštao? Već imaš dovoljno nesigurnosti, dovoljno sumnje, dovoljno slabosti. Zašto bi ispijao još otrova, zato što su, eto, oni tvoji roditelji? Dakle, treba da vidiš da li ti oni dopuštaju da ideš svojim putem ili ne. Ako tvoji roditelji ne napreduju, nisi obavezan da ih posećuješ. Ako slušaš unutrašnje zapovesti svoje duše, volja Svevišnjeg će ti reći kada da odeš da posetiš roditelje, a kad nije preporučljivo da tamo ideš. Ako ti je teško da čuješ zapovesti svoje duše, onda samo odmeri za i protiv i upotrebi svoju mudrost i zdrav razum.

From:Sri Chinmoy,Obrazovanje duše za porodični svet, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sef