Svaki put kad uradiš nešto za svoje dete, zatraži iznutra od Svevišnjeg da uradi isto to za tebe. Kad god iskažeš naklonost ili pomisliš na dete, moli se Svevišnjem da te blagoslovi, da te vodi, na isti način. U trenutku kad pomisliš na svoje dete, ono postaje tvoj gospod, ukoliko prvo ne pomisliš na Svevišnjeg. Molim te da ne misliš, ako ti se dete osmehnulo, da ti je ceo svet pred nogama. Umesto toga, oseti da si ti dete Svevišnjeg i da, kad ti se On nasmeši, kad je On zadovoljan tobom, osećaš najveću radost. Kad dobiješ nešto od Svevišnjeg, iz svojih molitvi i meditacija, treba da osetiš da je to jedina stvar koja ti je potrebna. Kad jednom to dobiješ, onda to isto možeš dati deci, svom mužu, svojim milim i dragim. To je najbolja stvar. Sve što želiš da dobiješ pokušaj da dobiješ od Svevišnjeg i onda to daj onima koji su ti dragi. Ako pokušaš da dobiješ nešto od svoje dece, samo ćeš sebe sputavati.
Postoji ogromna razlika između molitve za svoju decu, a zatim brige o njihovim zemaljskim potrebama, i slučaja običnih ljudi koji ne teže, koji se brinu samo o zemaljskim potrebama svoje dece, a zatim misle da je njihov zadatak završen.
Tvoj pravi zadatak je molitva i meditacija. Kažem svim roditeljima: molim vas, nemojte da mislite da time što zadovoljavate spoljašnje potrebe svoje dece vodite dobro računa o njima. I molim vas, nemojte se zavaravati misleći da to što ste proveli sate sa svojom decom, udovoljavajući im uglavnom na njihov vlastiti način, da će i ona prihvatiti duhovni život. Vi sami treba da budete duhovni. Treba da se molite, treba da meditirate i treba da poučavate decu da se mole i meditiraju. Treba da učite i svoju decu svemu što je dobro.From:Sri Chinmoy,Obrazovanje duše za porodični svet, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sef