APSOLUT: Dušo sveta, kćeri Moja, juče sam se poprilično ražestio na tebe, ali danas sam ti oprostio. Znaš li zbog čega?
DUŠA SVETA: Ne moram da znam zbog čega, Oče. Pošto si mi oprostio, moje srce je svo sama zahvalnost prema Tebi.
APSOLUT: Ne, ne, reći ću ti zašto sam ti oprostio. Tako sam dirnut vanrednom lepotom tvoje kćeri i toliko me očarala neukrotiva snaga tvoje unuke.
DUŠA SVETA: Oče, istina je; moja kći poseduje vanrednu lepotu, moja unuka ima neukrotivu snagu. Da li bi mi sad dozvolio da kažem ono što imam da kažem? Neznanje je moje - nedokučivo.
APSOLUT: Ne želim da ostanem vezan za Moj jučerašnji izum, kćeri. Sa tog mesta prešao sam na današnje otkriće. Tvoja kći je vanredne lepote, tvoja unuka je izrazito moćna, a ti donosiš vanserijske plodove. A sad, slatka Moja Engleska, zašto ti ne dozvoliš svojoj kćeri Americi da ode svojim putem? Oseća se dovoljno zrelom da sama vodi brigu o sebi. Neka pokuša.
DUŠA SVETA: Oče, upravo sam joj to sve vreme govorila. Ali, moja kći zapuši uši na moj savet.
DUŠA AMERIKE: I ja sam bako, isto govorila mojoj majci. Ali, ona jednostavno ne želi da me čuje. Želim Tebi da kažem, moj Gospode, i tebi, bako, da postoji razlog zbog koga mi majka ne dozvoljava da budem slobodna. Užasno je ljubomorna na mene, na moju sposobnost.
DUŠA ENGLESKA: Nisam, nisam! Nemoj da se hvališ, Ameriko. Rat među nama je neminovan. Videćeš da te nigde neće biti. Bićeš primorana da poljubiš prašinu sa mojih stopala.
DUŠA AMERIKE: Radost pobede i tuga poraza, majko, u Rukama su Apsolutnog Gospoda. To što zaslužuješ On će da ti da, a meni će dati ono što ja zaslužujem.
(Slatki osmeh bljesnu na Licu Apsoluta.)
DUŠA ENGLESKE: Dosta, Ameriko, dosta! Ne moraš da me blagosiljaš svojom božanskom filozofijom. Ostani pri svojoj filozofiji. Filozof je onaj čiji um je plodan, dok su mu ruke jalove. Tebe nazivaju besplodnom vizijom, dok mene zovu plodonosnom akcijom.
DUŠA AMERIKE: Gospod će odlučiti o tvojoj i mojoj sudbini, majko. Čemu sad brinuti?
DUŠA ENGLESKE: Za ime Božije, ni najmanje se ne brinem! Da te ja podsetim na jednu stvar. Svoju tvorevinu Gospod je naučio da samo hrabri zaslužuju pravdu. Sigurna sam da shvataš poentu.
DUŠA AMERIKE: Shvatam, majko.
APSOLUT: Postao sam star. Ono o čemu vas dve raspravljate daleko prevazilazi Moju sposobnost da razumem. Ali Englesko, slatka moja Englesko, ja ti govorim vrhovnu istinu: lepota je u suncu koje se rađa i lepota je u suncu na zalasku. Obe su u istoj meri očaravajuće, prosvetljujuće i ispunjujuće. Do sada si uživala u lepoti sunca koje izlazi, ali od sada ćeš morati da uživaš u lepoti sunca na zalasku. A ti ćeš, Ameriko Moja hrabra, uskoro početi da uživaš u lepoti sunca koje izlazi — sunca koje obasjava, sunca koje oslobađa, sunca koje obesmrćuje telo i dušu čovečanstva koje teži. Jedno vam kažem, Englesko i Ameriko. Želja Mog Srca je da se prijateljski nagodite između sebe.
DUŠA AMERIKE: I moj izuzetno drag mi i hrabar sin, Džordž Vašington, želi to isto, Gospode. Međutim kao što znaš, to je sad, na žalost, beznadežan slučaj. Majka želi da održi svoju nadmoć, a mi to ne želimo; i stoga nam je preostalo samo da se borimo protiv toga.
ABSOLUTE: Well, I am telling both of you something extremely important. And I want my daughter World-soul to pay all attention to what I am saying, too. England and America, mother and daughter, you two have been quarrelling and fighting and strangling each other. But there shall come a day when you will change your relationship. Instead of remaining mother and daughter, instead of remaining bitter foes you will become loving comrades and illumining and fulfilling souls.
DUŠA SVETA: Oče, Oče, srce mi izgara u iščekivanju tog zlatnog dana. Brojim sate, čak i minute! Želim da ponudim Tebi jednu duševnu pesmu, Gospode.
APSOLUT: Ah, Mom Srcu upravo je to potrebno.
(Duša sveta peva.)
```
Ništa osim Ljubavi ne rimuje se s mojim Gospodom.Ništa osim Moći ne rimuje se s mojim životom.
Znam ja to, znam al', ne usuđujem seTvrđavu mog neznanja da srušim.
```APSOLUT: Čarobno, čarobno, čarobno! Tako sam ponosan na tebe. Nekada davno, učio sam te da pevaš, kad si bila dete. Ne treba ni reći da si daleko nadmašila svog Oca, kćeri. Ali, srećan sam što mogu da prihvatim poraz iz ruku Moje sopstvene ćerke.
DUŠA SVETA: Ponekad zaboravljam da si Ti beskrajan, Oče. Juče si preuzeo na sebe jedan aspekat da bi mi zapretio i zastrašio me, a danas si preuzeo drugi aspekat, da bi preplavio čitav moj život Tvojom Ljubavlju koja obesmrćuje.
APSOLUT: Istina, kćeri Moja, istina.
DUŠA ENGLESKE: Gospode, Deko, ja takođe želim Tebi da ponudim jednu predivnu pesmu. Zavidim svojoj majci. ona je imala tu božansku sreću da joj Ti budeš Učitelj muzike. Mnogo puta sam je slušala kako peva pesme koje si je Ti naučio. Ne poričem da ona ima izuzetan glas. Moram, zapravo, da kažem da joj nisam ni dorasla.
APSOLUT: Slatka Engleska, siguran sam da i ti imaš odličan glas. Hajde, zapevaj! Molim te, da te čujem.
(Duša Engleske peva.)
```
U svet plamteće lepote,U svet igre pružanja,
U svet bujice blještavila,Dođoh, dođoh, život dođe mog postojanja.
```APSOLUT: Prelepo, predivno, izvanredno! Lažljivice jedna, zašto potcenjuješ svoju sposobnost da pevaš? Ti pevaš izvanredno.
DUŠA AMERIKE: Moja majka i moja baka zaista lepo pevaju, Gospode. Ja nažalost, uopšte ne umem da pevam.
DUŠA SVETA: Ne pokazuj lažnu skromnost.
DUŠA ENGLESKE: Nemamo razumevanja za tvoju lažnu skromnost.
DUŠA AMERIKE: Gospode, veruj mi, ne umem da pevam. Ali, da li mogu da plešem za Tebe, umesto da pevam?
APSOLUT: Naravno, naravno. Dobra ideja. Pleši za Mene, Moje izuzetno hrabro dete. Ništa Mi neće ugoditi više od toga.
(Duša Amerike pleše.)
APSOLUT: Zaista neverovatno, neverovatno! Nikad u životu nisam video toliko predivan ples. Moje izuzetno hrabro dete, Ameriko, ti koja si u plesu daleko najbolja, svakako bih ti se pridružio da sam mlad. S najvećom mukom se odupirem tom iskušenju.
(Apsolut, duša sveta i duša Engleske gromoglasno aplaudiraju.)From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf