Čin VI, scena 1

(Nju Delhi, Indija. Dvajt D. Ajzenhauer je na turneji dobre volje širom Azije. Tokom noći, u snu mu se pojavljuje duša Indije.)

DUŠA INDIJE: Ti si velik, predsedniče Ajzenhauere. Bio si general sa pet zvezdica. Velik si ti. Izvojevao si svetski rat. Velik si, još si veći i najveći, pošto želiš mir. Ja sam duša Indije. Ja takođe želim mir u celom svetu. Indija je mnogo grešila, ali njena istinska ljubav prema miru poništava sve njene nedostatke. Moj sin Krišna želeo je mir među Pandavama i Kauravama. Ali, kada je video da božanskim putem neće doći do mira, pristao je da ratom reši taj nesporazum. Savetovao je Pandave da se bore za pravu stvar. Tvoja zemlja je morala da ratuje u Prvom i Drugom svetskom ratu da bi se odbranila, kada je bila napadnuta, i da bi na taj način uspostavila i održala Kraljevstvo Istine, i Mir u Svetu. Vizija tvoje zemlje i vizija moje zemlje kreću se uporedo. Tvoja Amerika i moja Indija se u suštini vole, iako se ponekad sukobljavaju, jer obe imaju potpuno isti cilj: život u miru. Moj sin Gandi vapio je i vapio za mirom. A skoro svi tvoji prethodnici su takođe vapili za mirom. Čitav svet je toliko ponosan na Oca tvoje nacije, Vašingtona. Želeo je samo i jedino mir. Svi ste vi od njega upili poruku mira. Ti i tvoja zemlja, Ajzenhauere, želite mir. I ja i moja deca želimo Mir. Zato smo jedno. Tvoja molitva Bogu u prvom inauguracionom obraćanju bila je izuzetno čista, i veoma uzvišena. Rekao si: „Mi se molimo da nam podariš moć da jasno razlikujemo dobro od zla, i dopusti da se time vode, kao i zakonima ove zemlje, sve naše reči i sva naša dela. Posebno se molimo da se pobrinemo o svim ljudima, bez obzira na njihov položaj, njihovu rasu ili njihovo zanimanje.” U drugom inauguracionom obraćanju, rekao si nešto vrhunsko i božansko. Rekao si: „Ovo je naša domovina, ali ona nije čitav naš svet. Jer, naš svet je tamo gde će se naša sudbina ispuniti - uz čoveka svih tipova i svih naroda, koji je ili će biti slobodan. I na taj način se molitva naših ljudi prenosi daleko van naših granica, u široki svet naših dužnosti i naše sudbine. Neka se svetlost slobode žarko rasplamsa i stigne u sve zemlje koje borave u tami – dok konačno više ne bude mraka.”

DVAJT D. AJZENHAUER: O dušo Indije, Majko, tvoje pamćenje je zadivljujuće. U potpunosti se slažem s tobom o Indiji i Americi. Osećam da Indija Bogom danu viziju, a da Amerika ima Bogom datu misiju. Vizija i misija moraju da se ujedine, kako bi podarile život savršenstvu, u životu čovečanstva. Ti si toliko u pravu. Toliko si u pravu.

(Ajzenhauer peva: „O slatka slobodo“.)

From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf