DUŠA SVETA: Oče, Voljeni, Gospode, Ti koji si moje Sve. Šta je to s Tobom? Oduvek sam videla Tebe kao Blaženstvo beskrajno. Ti si oduvek bio Izvor i Proticanje beskrajnog Blaženstva. Danas na Tvom licu primećujem užasnutu tugu i hladnu depresiju. Preklinjem Te, po hiljaditi put, da ne zadaješ muke mom nerazdvojnom jedinstvu srca sa Tvojim Univerzalnim Srcem.
APSOLUT: Prestani, prestani, ti si kriva!
DUŠA SVETA: Gospode moj, Voljeni, Oče, zar sam ja kriva? Jel' mogu da znam šta sam to uradila?
APSOLUT: Duboko u sebe uđi. Ti i tvoja kći odmah ćete shvatiti šta ste to učinile.
DUŠA SVETA: I moja kći? Zar je i ona kriva?
APSOLUT: Ona je još veći krivac!
DUŠA SVETA: Ali Oče, Ti si me iz beskrajne Blagodeti blagoslovio nekolicinom kćeri. Koja od njih Ti je nanela nepravdu, poput mene?
APSOLUT: Da ti nešto kažem, taj izraz „naneti nepravdu“ je besramno potcenjivanje. Ti, i tvoja kći - Engleska!
DUŠA SVETA: Pa šta smo to učinile?
APSOLUT: Šta vi niste učinile? I da ti kažem, još jedna osoba se umešala. Želiš li da znaš koja?
DUŠA SVETA: Želim, Gospode, želim da znam.
APSOLUT: Tvoja unuka - Amerika. Tvoja kći i tvoja unuka neprestano se svađaju, i to najnemilosrdnije. Pogledaj šta su učinile! Uništile su Moje Srce Radosti. Uništile su Mi svu inspiraciju kojoj nema horizonta. Razaraju novu kreaciju Moje Vizije. A ti, ti, budalo jedna, ti ništa nisi učinila!
DUŠA SVETA: Oče, budala nisam. Samo sam slaba.
APSOLUT: Nisi ti samo slaba, nego si i glupa! Danju plivaš u moru gluposti, a noću plivaš u moru slabosti. Ne možeš da kontrolišeš čak ni svoju sopstvenu kći i svoju unuku. Šta te sprečava da na njih izliješ malo prosvetljujuće svetlosti?
DUŠA SVETA: Pokušala sam, Oče. Još uvek pokušavam. Ali, nijedna od njih dve nije spremna da me sluša. One gore od želje da se prepiru i međusobno razaraju. Bespomoćna sam, Gospode.
APSOLUT: Nisi ti bespomoćna. Ti si beskorisna, i to je sve. Slušaj, sutra želim da tačno u 5 sati ujutru budete ovde: ti i tvoja kći, i njezina ćerka.
DUŠA SVETA: Spasao si me, oče. (Dodiruje Njegova Stopala.)
APSOLUT: Nisam još, ti, budalo jedna gorostasna, plašljivice jedna morskih dubina. Ne zaboravi sutra da dođeš!
DUŠA SVETA: Uveravam Te, Oče, bez greške ćemo doći sutra: ja i moja kći - Engleska, i moja unuka - Amerika, i položićemo same sebe pred Tvoja sveispunjujuća Stopala.
APSOLUT: U redu, u redu.From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf