Čin IV, scena 3

(Duše Bendžamina Frenklina, Vilijama Pena, Nejtana Hejla, Ralfa Volda Emersona, Henrija Dejvida Toroa, Volta Vitmena, Emili Dikinson i Meri Bejker Edi, sa dušom Amerike.)

DUŠA AMERIKE: Deco, došli ste iz sveta duše da me posetite. Zbog toga sam vam svima krajnje zahvalna. Bendžamine, ti si bio veličanstveni državnik. Bio si vrhunski naučnik, bio si veliki zaljubljenik u svoju zemlju i graditelj svoje zemlje. Tvoj veličanstveni doprinos meni, ne može se opisati, može samo da se oseti. Ti, koji si najstariji i najmudriji od svih, da li je tebi, Bendžamine, još uvek stalo do Amerike?

DUŠA BENDŽAMINA FRENKLINA: Jeste, jeste. Dok sam bio na Zemlji, rekao sam: „Tamo gde živi sloboda, tamo je moja zemlja." Čak i sada čuvam to osećanje koje prosvetljuje život kao veliku dragocenost.

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno! Vilijam je bio osnivač Filadelfije, a ti, Bendžamine, ti si prvi građanin Filadelfije. Juče sam iskomponovao pesmu o Filadelfiji. Zaslužujete je samo ti i Vilijam. Zato želim obojici da vam je predstavim.

(Duša Amerike peva.)

```

Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija.

O slatki grade ljubavi bratske,

O savršenstvo Božije, odozdo, odozgo.

Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija.

Tvoje Zvono Slobode što skreće pažnju sveta

Objavilo je smrt našoj paklenoj vezanosti.

O utopijo zaljubljenika u slobodu!

Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija, Filadelfija.

```

(Svi aplaudiraju sa ogromnom radošću.)

DUŠA AMERIKE: Sada želim da svako od vas navede ponešto iz vaših uzvišenih poruka koje ste ponudili duši Zemlje, dok ste bili u fizičkom. (Gledajući Vilijama Pena.) Vilijame ti, koji si bio kveker, propovednik, i engleski pisac, sledio si unutrašnju svetlost koja je za svakoga obavezna. Zarad svoje vere i svog religioznog osećanja, više puta si bio u zatočeništvu. Ljudska glupost je tolika. Sada je na tebe red.

DUŠA VILIJAMA PENA: „U svim debatama, neka cilj bude istina, a ne pobeda."

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno!

Nejtane, ko kaže da si bio špijun? Ne, definitivno nisi. Vrhunski si voleo svoju zemlju. Bio si istovremeno monumentalna žrtva Zemlje i svetinja Nebeskog zadovoljstva. Tvoje srce bilo je srce najuzvišenije svetlosti obećanja. Tvoj život je bio život veličanstvene moći žrtvovanja. Mnogi velikomučenici su pod zemljom u noći zaborava, a mnogi će tek da budu. Ali, tebe će se uvek sećati ne samo tvoji sunarodnici, nego i svi zaljubljenici u slobodu u svim slobodoljubivim zemljama. Nejtane, kad bi ti se pružila još jedna šansa; šta bi ovog puta učinio?

DUŠA NEJTANA HEJLA: Ovog puta bih život dao, Majko, za duhovnu slobodu moje zemlje. A to je sloboda od života želje i života iskušenja. Ta sloboda je gigantski korak prema preobražaju sveta i savršenstvu. Spoljašnja sloboda ne vredi skoro ništa u nedostatku unutrašnje slobode. U unutrašnjem svetu, mi se pripremamo za Boga - Jednog. U spoljašnjem svetu nudimo sebe Bogu - Mnoštvu. Bio sam heroj u spoljašnjem svetu. Moje srce čezne za tim da budem heroj u unutrašnjem svetu. Moraću tu da pobedim dan-vezanosti i noć-neznanja, za sebe, i za sva ljudska bića na Zemlji.

DUŠA AMERIKE: Tako mi je drago što to čujem, sine. Tvoje obećanje nije ljudsko obećanje. Tvoje obećanje je božansko obećanje. Sam Gospod govori u tebi i kroz tebe. Uzgred budi rečeno, Nejtane, kako bih voleo sad da čujem poruku s tvojih usana koja uznosi dušu, koju si dao pre nego što si prigrlio vešala, pre nego što si izdahnuo svoj poslednji dah.

DUŠA NEJTANA HEJLA: Majko, na tu poruku sam napravio krasnu melodiju. Mogu li da ti je otpevam?

DUŠA AMERIKE: Odlična ideja. Otpevaj mi je, sine moj.

(Nejtan Hejl peva.)

```

Kajem se prosto zato što mi je dat samo jedan život da ga položim za svoju zemlju.

```

(Svi aplaudiraju.)

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno.

Ralfe, bio si mudrac Amerike bez premca. Bio si svetlost vizije Amerike. Izneo si na površinu lepotu mentalnog prosvetljenja Amerike. Velika je bila tvoja ljubav prema Americi i američkoj svesti o slobodi. Odrecitovaću tvoju pesmu.

(Duša Amerike recituje:)

```

Kraj grubog mosta što nad plavnom rekom se nadvi,

Zastava se njihova na aprilskom povetarcu razvijori,

Ovde su nekada zaraćeni farmeri stajali,

I hitac što odjeknu čitavim svetom ispalili...

```

(Svi aplaudiraju.)

DUŠA RALFA VOLDA EMERSONA: „U ljubavi, znanju i lepoti preterivanja ne može biti, kada se te osobine posmatraju na najčistiji mogući način.”

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno!

Henri, lepota prirode osvojila je tvoje srce i tvoju dušu. Kao prirodnjak, bio si velik na božanski način. Pisac si ti bio koji je veličao život. Na tebe je došao red, Henri.

DUŠA HENRIJA DEJVIDA TOROA: „Stvari se ne menjaju, mi se menjamo.”

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno!

Bio si herojski tragalac za istinom, Volte. Bio si herojski zaljubljenik u čovečanstvo. Nebo i Zemlja čuvaju tvoje Vlati trave kao veliku dragocenost. Ne samo što si video dušu unutar tela, nego si video telo kao stvarnost duše. Tvoj cilj bila je preobražena i prosvetljena svest tela, a na Božije zadovoljstvo. Uzgred budi rečeno, dok si bio na Zemlji, izuzetno si voleo da ideš u veoma duge šetnje do drugih zemalja. Sada, kada si na Nebu, ne pešačiš. Ti letiš, i letiš. Da li ti nedostaju dani tvog pešačenja?

DUŠA VOLTA VITMENA: Da, Majko, nedostaju mi.

DUŠA AMERIKE: Sada je na tebe red, Volte.

DUŠA VOLTA VITMENA: „O Ameriko! S obzirom da gradiš za čovečanstvo, ja gradim za tebe.”

DUŠA AMERIKE: Čudesno! čudesno!

A sada, Emili, unutrašnja lepota težnje tvog srca ugodila mi je daleko više nego što možeš i da zamisliš. Unutrašnja muzika tvog srca blagoslovila je decu Amerike blistavom jednostavnošću, čistotom i sjajem svetlosti. Pružila si svesti Amerike novu dimenziju, novi oblik traganja za dušom — nežan, suptilan i pronicljiv. Sada je na tebe red, Emili.

DUŠA EMILI DIKINSON:

```

Ako sprečim da jedno jedino srce prepukne,

Nisam živela uzalud;

Ako olakšam bol jednog jedinog života,

Ili umanjim jedan jedini bol,

Ili jednom jedinom onemoćalom ptiću u pomoć priskočim

Da se svome gnezdu vrati,

Nisam živela uzalud.

```

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno!

Meri, bila si na čelu Hrišćanske nauke, koju si ti osnovala. U mentalnom isceljenju vrhunski si briljirala. Tvoje božansko, samodajuće služenje izrodilo je Prvu Hristovu Crkvu u Bostonu, Maticu Crkvu. U tvojoj crkvi, Prebivalištu Božijem, Beskonačnost i Večnost pevaju pesmu duše njihove Besmrtnosti. Sada je red na tebe.

DUŠA MERI BEJKER EDI: „Božanska Ljubav uvek izlazi u susret, i uvek će izlaziti u susret svakoj ljudskoj potrebi."

DUŠA AMERIKE: Čudesno, čudesno!

Tako sam ponosna na sve vas. Učinili ste me zaista velikom. Vaša svetlost svesti navela me je da zablistam na čelu svetske težnje i svetskih postignuća. Kako bih volela kada biste svi vi još jednom bili u životu, i ostali sa mnom neograničeno dugo. Izgleda da se to nažalost neće dogoditi. Nego, postaje kasno. Vrata Neba mogu se zakriti. Morate svi da se vratite na Nebo. Ali, dođite uskoro ponovo. Svaki put kad vas vidim ja plivam, deco moja, u bezgraničnom moru svetlosti i blaženstva. Imam nešto za vas da ponesete sa sobom: nebo zahvalnosti čitavog mog života u zadovoljstvu.

```

Zbog vas je veličina svetskih razmera moja.

Zbog vas je dobrota svetskih razmera moja.

Zbog vas je uspeh i napredak svetskih razmera moj.

Onakva sam kakvom ste me vi na vrhunski i božanski način učinili. ```

From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf