Čin IV, scena 1

(Abraham Linkoln i jedan njegov prijatelj, u Beloj kući.)

PRIJATELJ: Linkolne, ti si zaista velik, zaista si dobar. Bog ti je podario neponovljivo srce. Koliko je istinito to što je o tebi rekao naš veliki mislilac, Emerson. Tvoje „srce je veliko kao svet. Ali, u njemu nema mesta nizašta loše."

ABRAHAM LINKOLN: Prijatelju, baš ništa nisam učinio da bi se ijedno ljudsko sećalo da sam uopšte živeo.

PRIJATELJ: To govori tvoja skromnost. Veoma si visokog rasta spolja. Iznutra si, takođe, veoma visok.

ABRAHAM LINKOLN: Ništa sam, i spreman sam da čitavog života ne budem ništa. Ali želim da naša zemlja bude nešto, nešto veliko, zaista veliko, da bi je svet cenio i da bi joj se divio. Kako će svet ceniti našu zemlju kada još uvek, avaj, postoji ropstvo? Sve dok u zemlji imamo ropstvo, nećemo otkriti jedinstvo. Jednom prilikom, kada sam bio mlad, video sam lepu devojku - jednu crnkinju, kako je prodaju na aukciji robova. Tog dana sam se zakleo da ću ukinuti ropstvo. Otada, svakog dana se molim da mi Bog pruži priliku i sposobnost da stanem na kraj tome, tome kako užasno stoje stvari.

PRIJATELJ: Sigurno će Bog uslušiti tvoju molitvu, Abrahame, kažem ti. Samo čekaj, i vidi. Koju molitvu će Bog da usliši, ako ne jednu želju koja je tako čista i tako dobra kao što je tvoja?

ABRAHAM LINKOLN: Blagorodan si ti, prijatelju. Pomoli se za mene; pomoli se za ispunjenje ove želje mog srca.

PRIJATELJ: Hoću. I siguran sam da će Bog uslišiti tvoju molitvu.

ABRAHAM LINKOLN: Da li znaš da je ovo ovde neko, ko je 1831. doživeo poslovni neuspeh, ko nije izabran 1832. u zakonodavnu vlast, ko je 1833. ponovo doživeo poslovni neuspeh, ko je imao nervni slom 1836., ko nije izabran za glasnogovornika 1838., ko je doživeo poraz 1840. na izborima za elektora, ko je 1843. poražen na izborima za Kongres, ko nije izabran 1848. u Kongres, ko nije izabran 1855. u Senat, ko nije izabran 1856. za potpredsednika, ko nije izabran 1858. u Senat?

PRIJATELJ: A ko je izabran za predsednika Sjedinjenih Država 1860. godine! Dragi moj prijatelju, ne vredi ni pominjati šta si bio. Od vrhunske je važnosti šta si postao.

ABRAHAM LINKOLN: Pretpostavljam da si u pravu. Hvala ti što si podelio sa mnom ovo svoje ohrabrujuće i inspirativno otkriće.

From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf