DŽON KVINSI ADAMS: Lujza, uskoro odlazim iza zastora Večnosti. Beskrajno sam tužan jer moji sugrađani ne žele ukidanje ropstva. Svi moraju biti slobodni. Svi zaslužuju to pravo. To je rođenjem stečeno pravo čoveka. Mene, kao i mog oca, mnogi su pogrešno razumeli.
LUJZA ADAMS: Džone, jedino Bog zna koliko si ti dobar i pun blagosti. Tvoje srce vapije da podigne one koji su slabi, da pomogne onima kojima je to potrebno. Nebo je krajnje ponosno na to kako si služio svoju zemlju. Ime i slavu si odbacio. Nakon što si bio predsednik, usudio si se da služiš svoju zemlju kao kongresmen. Šta to dokazuje? To dokazuje da ti nije uvek na prvom mestu bilo lično priznanje, nego služenje zemlji u bilo kom svojstvu. Ponosna sam, Džone, što sam tvoja supruga. Moliću se Svemogućem da mi dopusti da krenem za tobom na onaj svet, jer moj život bez tebe neće biti ni plodan, ni koristan. Vrhunski si ti borac, Džone, do samog kraja. Naš Gospod blagosloviće te na Nebu sa ogromnom radošću i ogromnim ponosom. Ti ploviš na čamcu svog života ka Njemu. Ja ću zaploviti na mom, takođe uskoro.
DŽON KVINSI ADAMS: Lujza, uvek si prosvetljavala moj um sa puno ljubavi. Danas si moje srce blagoslovila božanskom utehom. Večno ću ti biti zahvalan.
LUJZA ADAMS: I ja ću večno biti zahvalna tebi; a uz to, ostaću bezuslovno posvećena tebi, tvom idealu, tvojoj duši, tvom Cilju. Savršenstvo mog života videla sam u tebi.
DŽON KVINSI ADAMS: I ja, takođe. Voleli smo se, usavršavali smo i ispunjavali jedno drugo u Srcu našeg Nebeskog Oca.From:Sri Chinmoy,Sveta vatra, Agni Press, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/scf