Pretpostavimo da neko dođe i uzme mi pet dolara koje imam u džepu. Na spoljašnjem planu se osećam veoma nesrećnim zato što su mi uzeli pet dolara. Ali ako u sebi kažem, „U redu, Bog je želeo da imam to iskustvo,“ onda ću biti srećan. Lopov je našao sreću tako što je ukrao moj novac, a ja dobijam radost postajući jedno sa Božijom Voljom.
Mi ne znamo šta je Božija Volja – da li je Bog želeo da mi ukradu novac ili ne. Jednostavno recimo, „Neka Bude Tvoja Volja.“ Tada ćemo osećati samo radost bez obzira šta se dešava. Imam veru da mi Bog neće dati iskustvo koje će sniziti moju svest. Ako imam tu vrstu ljubavi prema Bogu i veru u Boga, onda će, bez obzira kakvo spoljašnje iskustvo imam, moje unutrašnje iskustvo uvek biti pozitivno.
Reći ću: „O Bože, šta je Tvoja Volja, ne znam. Jedino se molim Tebi da učiniš da budem jedno, apsolutno jedno, sa Tvojom Voljom.“ Ako je to moja molitva, ko može da mi ukrade sreću? Sreća lopova traje pet sekundi; potom će otići da ukrade novac od nekog drugog i biće uhvaćen na delu. Na kraju će sigurno biti uhvaćen i kažnjen, i gde je tad njegova radost? Ali će radost koju stičem postajući jedno sa Božijom Voljom trajati i trajati.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 18, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_18