Trinaestogodišnjak ili dvadesetogodišnjak ne bi trebalo da koristi svoje spoljašnje oči da posmatra svet da bi video koliko ljudi nije uspelo i koliko ljudi pati. Trebalo bi da koristi svoje unutrašnje oko da oseti šta je on. Neka ne gleda svojim spoljašnjim okom da bi video šta mu spoljašnji svet može dati, umesto toga neka koristi svoje unutrašnje srce da bi osetio šta on može da podari svetu. Ako je jedino zainteresovan da uzima iz spoljašnjeg sveta, onda će u svakom trenutku imati frustraciju, a nikad zadovoljstvo. Čak i ako dobije nešto, osećaće se vrlo nesrećnim što je neko drugi primio više.
Zadovoljstvo dolazi od onoga što imamo u srcu. Lekari srce zovu fizički mišić, ali mi ga zovemo Božije najlepše Prebivalište, Božije Gnezdo. Duhovno srce je puno samilosti i ljubavi. Ako tamo ostanemo, jedino nalazimo radost. Ali ako izađemo napolje, nalazimo jedino frustraciju, nerazumevanje i zbrku. Zato moramo da odlučimo gde želimo da idemo: u sebe ili izvan sebe. Ako ovi mladi o kojima govoriš uđu u svoje srce, otkriće divan vrt gde mogu da uživaju u lepoti i mirisu cvetova-srca. To je njihov vrt; oni su vlasnici. Dakle, neka uđu u srce!From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 18, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_18