Pitanje: Šta osećaš u pogledu svih strepnji vezanih za životnu sredinu koje se sada pojavljuju?

Šri Činmoj: U samoj prirodi Zemlje je da plače, plače za pročišćenjem. Prvo počinje sa plačem za jednostavnošću, zato što Zemlju zagađuje kompleksnost. Ranije, pre stotina i hiljada godina, Zemlja je bila veoma jednostavna. Sada su ljudska bića iskvarila Zemlju. Sa jedne strane, mašinerija i tehnologija su znatno pomogle Zemlji, ali sa druge strane, one su mnogo uzele od iskonske lepote, čistote i božanstvenosti Majke Zemlje. Čim vidim dušu Zemlje, vidim da duša plače i plače zbog gubitka svoje unutrašnje božanstvenosti, što je daleko, daleko veće od dobitka u spoljašnjim dostignućima. Zemlja je izgubila mnogo, mnogo božanskih osobina koje je imala otpočetka stvaranja. A opet, donekle treba kriviti Zemlju samu po sebi. U početku je i Zemlja takođe bila u iskušenju da traži novo, razvitak nauke, razvoj mentalnih sposobnosti, sposobnosti uma. Zemlja je videla, na svoju ogromnu žalost, da iako je zasigurno ovaj razvitak malo pomogao, da su mnoge njene izuzetno, izuzetno dobre osobine nestajale jer je dopustila da spoljašnja dostignuća upravljaju unutrašnjim životom. U samoj prirodi Majke Zemlje je da plače. Jednom vrstom plača teži da postane neraskidivo jedno sa Bogom Stvoriteljem. Ali u isto vreme Zemlja ima jedan drugi plač da povrati neprocenjive stvari koje je izgubila tokom vekova.

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 17, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_17