Venancio Kjampa: Niče je rekao da ponekad kada više kopaš u dubinu, nađeš više loših stvari.

Šri Činmoj: Ako u Indiji želiš da ubereš lep lotos, moraš da uđeš u vodu zato što lotos raste u vodi. Ako zakoračiš u vodu, stopala će ti upasti u mulj. Šta ćeš onda uraditi? Ućićeš u vodu, uzećeš lotos i onda ćeš očistiti stopala.

Ako želiš da ubereš ružu iz bašte, ne možeš da ubereš samo cvet. Moraš da uzmeš i stabljiku da bi ta ruža lepo izgledala. Kada ubereš stabljiku, naiđeš na trnje. Ali možeš da odstraniš trnje i da zadržiš stabljiku i lepu ružu.

Venancio Kjampa: Ali kako neko ima znanje da odstrani trnje?

Šri Činmoj: Postoji razlika između znanja i mudrosti. Ako imaš mudrost, možeš da uradiš bilo šta. Mudrost ne dolazi iz uma; ona dolazi iz srca i duše. Iz uma dolazi intelektualno rasuđivanje. Najveće dostignuće uma je razum, intelekt. Ali mnogo dublje od razuma je mudrost. Prava mudrost dolazi iz svetlosti duše. Slično tome, postoji nešto što se zove volja, nesalomiva volja. Ta volja ne potiče iz uma, već iz srca, iz duše.

Za ljudska bića, mudrost znači proučiti velike filozofe ili Kitsa i Bajrona i Šelija. Ja dolazim iz jednog siromašnog indijskog seoceta. Neko će reći: „Oh, njemu treba mudrost. Neka ode u Oksford ili Kembridž, i tamo će mu neko dati mudrost.“ Ali to nije mudrost. Samo je žonglerstvo uma. Prava mudrost je u srcu.

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 17, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_17