Don Antonio Tercia: Po tvom osećaju kako možemo dosegnuti Boga?

Šri Činmoj: Postoje dva glavna puta. Jedan put je put uma, a drugi je put srca. O kom putu želiš da govorim? Koji put želiš da slediš?

Don Antonio Tercia: Put srca.

Šri Činmoj: I ja takođe volim put srca. Put srca je najbezbedniji put. Zovemo ga suncem obasjana staza. Kad smo u srcu, plačemo. Plačemo Bogu da nam podari ljubav, da nam podari mir, da nam podari radost. Ako je naš plač iskren, On nam odmah daje ono što želimo. Ovde srce igra ulogu deteta. Kada dete plače za mlekom ili za igračkom, čak i ako je njegova majka u drugoj sobi, ona smesta trčeći dolazi kod njega. Slično tome, ako iz dubine naših srca duševno plačemo Bogu za Njegovom Samilošću i Ljubavlju, On će odmah da nam ih da. Ali naš plač mora da bude iskren, kakav je plač deteta.

Put srca je put ljubavi. Ne razumeš engleski, a ja ne razumem italijanski. Ali čim sam video tvoje oči, odmah sam osetio nešto veoma čisto i nežno u tebi. I osećam takođe da ti vidiš nešto u meni. Tako mi komuniciramo kroz naša srca. Moje srce je ušlo u tebe a tvoje srce je ušlo u mene.

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 17, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_17