U mom slučaju, radost ostalih deset meseci ne može da se uporedi sa radošću koju dobijem tokom ova dva meseca za vreme Božića. Ali opet, nesreća tih deset meseci proguta moju dvomesečnu radost. Ona ne traje ni do juna. Kad se vratimo, tad je februar, mart i april, a kada dođe maj, moja radost je nestala! Bankrotirao sam. Do tada je sve nestalo. Radost držim u džepu svog srcu, ali se onda toliko iznesem iz njega da ona nestane.
Na Božićnom putovanju takođe imam odgovornost, ali ona nije toliko teška kao što je u Americi. Tokom preostalog dela godine ima vrlo mnogo pritiska. U svakom trenutku ima mnogo slonova na mojim ramenima. Ovde ne moram da nosim te slonove, jer oni nemaju moć-novca da lete. U vreme Božića ja letim ovde-onde, ali slonovi me čekaju. Potom, kad se vratim, ponovo skaču na moja ramena.
Na Božićnom putovanju imamo priliku da steknemo radost, a takođe i duša svake zemlje žudi da nam podari radost. Jutros sam video kako je ovde lepo. Toliko je svežine! Um ne samo da postaje bistar, već i čist, kada vidimo tu svežinu. A ljudi su ovde bezopasni i jednostavni.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odogovara, deo 15, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_15