Deo VIII

SCA 479-480. 21. Septembra 1997, Šri Činmoj je odgovorio na ova pitanja svog učenika planinara.

Pitanje: Potrebno je veoma mnogo vremena, mnogo napora i mnogo novca da se ide u planinarske pohode. Da li je to zaista vredno truda i novca ili bi bilo bolje da sa našim sredstvima radimo nešto drugo?

Šri Činmoj: Treba da promeniš svoj stav. Kada se popneš ne neku planinu ili preplivaš Lamanš, ti ćeš to možda nazvati šašavom avanturom, ali ja to smatram delom naše manifestacije. U svetu manifestacije postoji spoljašnja istorija i unutrašnja istorija. Jedna je u umu a druga u srcu. Istoriju uma ćemo zaboraviti već sutra, ali istoriju srca ćemo pamtiti večno. Večno ćemo pamtiti da je neko postao nerazdvojno jedno sa voljom svog Gurua i postigao nešto izuzetno.

Nedavno je jedna naša švajcarska učenica, nakon što je preplivala Lamanš, nastavila da vozi bicikl i trči sve do Pariza. Ako je pogledate, ko bi mogao da zamisli da je ona u stanju da uradi tako nešto?

Mi danas imamo bar tri hiljade dobrih učenika. Od te tri hiljade, samo se pet-šest upuštaju u planinarski aspekt naše manifestacije. To me žalosti; da imam novca, bio bih prvi koji bi ti dao novac da pokriješ troškove. Za sve je potreban novac. Ima mnogo, mnogo učenika koji imaju dovoljno novca. Ali gde su oni? Novac imaju, ali nemaju kvalitete voljnosti, revnosti i davanja sebe – koje ti imaš. Koliko ljudi ima sposobnost da planinari? Kao što znate, neki ljudi se plaše da se popnu čak i uz stepenice. Za njih je to previše. Ako idu na osmi sprat, čekaće osam sati dok lift ne dođe!

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 12, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_12