Pitanje: Da li oni sada svesno meditiraju ili su se više uključili u savremni način života?
Šri Činmoj: Neki od njih se nisu okrenuli modernom životu. Oni su još uvek u Indiji i drugim istočnim zemljama, gde se mole i meditiraju. A opet, neki su želeli da prošire svoje iskustvo i da u svom duhovnom životu idu polako. Zato su sada oni u Americi i drugim mestima na Zapadu. Treći su osetili da je ono što su već dobili više nego dovoljno, pa sad mogu da se inkarniraju na Zapadu. A neki, nakon što su postigli delimično ostvarenje Boga, zaključili su da je nauka bolja od duhovnosti! Njihova teorija je sledeća: kad nauka učini nešto veliko, smesta će od toga koristi imati milioni ljudi. Oni ne shvataju da u sekundi dobra volja duhovnog Učitelja može da utiče na hiljade i milione ljudi.
Ja se ovde šalim sa vama, ali u sekundi mogu da pošaljem nešto malo moje dobre volje pomoću moje okultne i duhovne moći i ona će se smesta proširiti. Nauka to ne može da učini. Zato su Svami Vivekananda i drugi govorili: „Ako sa vrha Himalaja neki duhovni Učitelj tokom nekoliko sekundi pošalje dobru volju, ona će se proširiti na ceo svet“. Nauka može da baci atomsku bombu, ali može da uništi samo jedan ili dva grada. Svet je veoma veliki. Koliko bi atomskih bombi trebalo da se uništi ceo svet? Ali, u unutrašnjem svetu, za nekoliko sekundi dobra volja odmah uđe u duše miliona i miliona ljudskih bića.
To je sto posto tačno, ali morate da dođete do nivoa na kojem to možete da vidite i osetite. Ima mnogo, mnogo stvari koje ne možemo da dokažemo drugima dok oni ne dođu do tog nivoa. Jedna medicinska sestra zna koliko je neki lekar sposoban, ali šta ja znam o medicini? Duhovni Učitelji su dosegli određenu visinu. Čim sa te visine pošalju dobru volju, ona se rasprostre svuda. Šri Ramana Maharši je govorio da je za sekundu poslao svoju dobru volju i ona se proširila na ceo svet. On to nije samo zamišljao i nije obmanjivao sebe.
Čak i kad se opuštam sa mojim učenicima, znam, ako pošaljem dobru volju, za nekoliko sekundi ona će doći svima, ma koliko duša da živi na ovom svetu. A ako ste na drugom nivou, pa hoćete da pošaljete dobru volju na drugi svet, ona će smesta otići i na drugi svet.
Baš juče su novine prikazale površinu Marsa. Čitao sam novine opušteno kada sam to video. Nije to bila moja mentalna halucinacija, ali dok sam gledao tu fotografiju, video sam veoma mnogo bića! Čovek se još nije spustio tamo, ali je ta slika snimljena. Ta planeta izgleda veoma lepo, sa zelenilom, kao po¬vršina Zemlje. Kad sam se koncentrisao sa svog trema, koliko je samo bića halapljivo jelo moju svetlost! „Halapljivo“ je prava reč.
Jesam li to samo zamišljao? Šri Ramakrišna bi rekao: ne, to nije bila imaginacija; bilo je to apsolutno tačno. Šri Aurobindo bi rekao da je to apsolutno tačno. Ali, pi¬tajte nekog drugog, nekog običnog čoveka, i on će reći da je to bila moja mentalna halucinacija; nešto gore od zamišljanja. Kome da verujete? Kad se koncentrišem, ja vidim nešto, baš kao što vidim vas ovde. Ako neko drugi kaže: „Ne, on nije video ništa“, šta ja tu mogu? Neka ta osoba bude zadovoljna time što je rekla da nisam video ništa.
Na kraju krajeva, ja sam taj koji je pojeo mango. Ako sam pojeo mango i uživao u njegovom izvrsnom ukusu, a vi kažete: „Ne, on nije pojeo mango“, u redu je što se mene tiče. Sad jedem ovu palačinku i vi ste ovde, pa mi verujete. Ali, što se tiče ljudi koji nisu sada prisutni, neki će mi možda verovati, a neki možda neće. Da li ću izgubiti ukus onoga što sam pojeo zato što mi taj i taj ne veruje? Ne!From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 12, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_12