Kad odemo korak dalje, mi kažemo Bogu: „Voleli bismo da Te zadovoljimo radosno, revnosno plus bezuslovno“. Ako On od mene želi da u tom trenutku razgovaram sa njim, ja ću to učiniti srećno, rado i ponosno. Ako narednog momenta zatraži da igram tenis, rado ću igrati tenis. Potom, ako narednog trenutka od mene zatraži da učinim nešto drugo, i to ću učiniti, srećno i ponosno. Na kraju bismo želeli da sve učinimo za Boga bezuslovno. Nećemo postavljati nikakve uslove: „Bože, ako mi daš ovo, onda ću ja uraditi to i to za Tebe“. To nije naša filozofija. Mi kažemo Bogu: „Daćemo Ti srećno i nesebično ono što hoćeš od nas. Došli smo na ovaj svet da zadovoljimo Tebe na Tvoj način“. To je naša filozofija.
U našoj filozofiji imamo još nešto, a to je samoprevazilaženje. Nećemo biti potpuno zadovoljni našom prošlošću ili sadašnjim dostignućima. Moramo da idemo napred, moramo da se uspinjemo više i moramo da zaronimo unutra.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 12, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_12