Ponekad, kad znam datum operacije, nije mi čak potrebno ni da znam tačan sat. Ako mi je neko blizak, čak i ako mi kaže mesec unapred, mogu da obećam da ću se pobrinuti o time. A moje obećanje će nesumnjivo biti ispunjeno. U vreme operacije moj fizički um čak ni ne mora biti svestan da se ona odvija; ja imam mnogo, mnogo unutrašnjih predstavnika koji će delovati za mene. Jedno od mojih unutrašnjih bića održaće obećanje, za mene.
Ali, u tvom slučaju, bilo je potpuno drugačije. Nisam se oslonio na moja unutrašnja bića; direktno sam se uključio sto posto. Zvao sam te telefonom dan pre operacija, i jutro pre operacije sam takođe zvao.
Pre tvog iskustva, imao sam posla sa ocem jedne od mojih učenica. Cela njena familija – majka, otac i brat – takođe su moji učenici i veoma su mi posvećeni. Majka me izuzetno voli. I izuzetno je verovala da ću uraditi sve za njenog muža, iako je istovremeno bila potpuno spremna na to da će on otići na drugi svet. Tada su mu lekari davali dve nedelje ži¬vota, a evo, živ je i danas! Pre oko nedelju dana, dovezao se do bolnice. Lekari su rekli: „Šta! Kako možeš da voziš?“ Ali, dovezao se. Potom, pre dva dana, čak je odšetao do bolnice, koja je u susedstvu. Pre nekoliko nedelja uopšte mu nije bilo dobro. Ali Bog je bio dobar prema njemu, stvarno dobar.
Potrebna je vera. A ako osoba u koju imate veru ima sposob¬nost, onda je sve moguće. Šri Aurobindo je rekao: „Ako imate veru u bilo šta, ta stvar će delovati“. Ma kako da je problem ozbiljan, neki duhovni Učitelji će naprosto reći svojim učeni¬cima: „Uzmi malo ulja od slačice“. Nema ničeg magičnog u ulju od slačice. Samo što Učitelj vidi koliko vere u njega imaju. Ako uzmete ulje od slačite posvećeno i osećate da će vas ono izlečiti, onda će ono učiniti to što je potrebno. Učitelj ne odvaja sebe od onoga što je rekao. On je u tom ulju od slačice i pomoću tog ulja on će vas izlečiti. A opet, ponekad će vam reći da idete lekaru.
Što se mene tiče, ja uvek kažem: „Popijte kokosovu vodu“. Za svaki mogući problem, kažem. „Popijte kokosovu vodu“. Lekari će mi se sigurno smejati! Iz naučne perspektive, oni će reći da kokosova voda nema nikakve veze sa ovom ili onom blešću. Ali, ja znam da je kokosova voda moj lek, pa ako pa¬cijent ima vere u moju kokosovu vodu, onda će ona učiniti čudo. To je stvar vere. Ukoliko imate vere, bićete izlečeni.
A opet, možda Učitelj ima sposobnost da izleči učenikovu bolest i učenik možda ima nepokolebbljivu veru u Učiteljevu sposobnost, ali tu je treća strana. Svevišnji će možda reći: „Ne, iz raznih razloga ne želim da ta osoba ostane u životu“. Duhovni Učitelj je potpuno jedno sa Voljom Svevišnjeg sve vreme, ali pošto živi u fizičkom, koje je puno patnje, ponekad se on poi¬stoveti sa zemljom. Ako mi je neko ko bi trebalo da umre veoma posvećen, ja ispričam Svevišnjem o svim dobrim stvarima koje je ta osoba činila za mene i za Svevišnjeg tokom godina. Potom, u poslednjem trenutku, zamolim: „Zar ne bi on mogao da ostane na ovom svetu još nekoliko meseci ili još nekoliko godina?“ Tada se Bog može složiti sa malim produžetkom – pet ili deset godina. A opet, možda se neće složiti. Ali, ako vidim da Svevišnji stvarno ozbiljno misli da neko treba da ode na drugi svet, onda ću ja biti poslednji koji će Ga moliti: „Da li bi mogao da mu pro¬dužiš život?“ Ne, ne, nikad se neću usuditi da kažem tako nešto! To ne mogu da uradim. Ako neko ko mi je blizak i drag umire, ali vidim da će Svevišnji biti uznemiren ako počnem da plačem i kukam, onda ću ja biti poslednji koji bi tražio produžetak.
Pošto duhovni Učitelji žive u ovom zemaljskom svetu, po¬nekad se ponašaju na ljudski način. Moj psić Kanu i ja smo se veoma voleli. Tokom svoje poslednje godine, on je želeo jedino da bude sa mnom. Čak je želeo i da spava uz mene. Ako bih ga podigao i stavio blizu svog srca, on bi ustao i zaspao kraj mojih stopala. Stalno je bio kraj mojih stopala. Mnogo puta sam znao da je otišao, apsolutno otišao, ali kad bih ga doneo dole, on bi opet otvorio oči. O Bože! Svevišnji je veoma mudar. Nije hteo da vidim kako Kanu odlazi. I tako, dvanaest ili tri-naest dana nakon što sam otišao iz Njujorka na naše božićno putovanje, Svevišnji je odveo Kanua na drugi svet. Kad je Kanu uginuo, gorko sam plakao danima i danima. Sa jedne strane, Svevišnji se smejao. Sa druge strane, veoma me je usrdno tešio.
U običnim okolnostima, ako Svevišnji vidi da sam na moj ljudski način veoma naklonjen nekome ili nečemu, On ne samo da oprašta moju glupu naklonost ili vezanost, nego čak i uživa u njoj. Ali, ako stvari krenu protivno mojim ljudskim nadama ili željama, ja se smesta poistovetim sa Voljom Svevišnjeg. Iako ljudsko u meni plače, božansko u meni ostaje nevezano i srećno.
Svi duhovni učitelji su takvi. Kad je jedan od Šri Ramakrišninih posvećenika umro – nije čak bio ni pravi učenik – Šri Ramakrišna je užasno patio. Ali, kad je video da duša te osobe leti srećno kao ptica, Šri Ramakrišna je počeo da tapše. Pre toga, bio je izbezumljen od tuge. Ali kad je video koliko je duša srećna, i on je postao veoma srećan.
Ipak, velika je razlika između Šri Ramakrišne i neke obične osobe. Obična osoba bi mogla da plače i okrivljuje Boga godi¬nama. Ali, Šri Ramakrišna se potpuno poistovetio sa Božijom Voljom. Iako je znao da će na kraju srećno prihvatiti Volju Svevišnjeg, u početku bi pustio ljudsko u sebi da izađe na površinu, zato što je hteo da bude jedno sa zemljom. Inače je mogao da samo ostane u pećinama Himalaja i kaže: „Ja sam ostvatio Boga. Briga me za svet!“ I ja sam ostvario Boga, pa sam mogao da uradim to isto. Ali, Bog je od mene tražio da živim u svetu i da Mu služim ovde, na Zapadu, i zato sam ovde.
TPo našoj staroj indijskoj tradiciji, trebalo bi ostati na jednom mestu i samo ponavljati Božije Ime. Ali, danas je uloga du¬hovnog Učitelja drugačija. I Indija i Amerika, i Istok i Zapad, imaju nešto da daju svetu. Indija nudi poruku mira a Zapad nudi poruku nauke. Da Zapad nije preneo Istoku poruku nauke, Indija bi ostala primitivna. A da Indija nije donela malo svetlosti Zapadu, on bi ostao neprosvetljen. Sve što Indija i Amerika imaju treba da rado daju jedno drugom. One su kao dva brata u porodici. Ako je jedan brat lekar, on će dati lek. Ako je drugi električar, on će raditi posao električara. Kako lekar može da radi posao električara, ili obrnuto? Na potpuno isti način, sve što Indija ima da ponudi svetu, Zapad treba da sa radošću prihvati; a šta god Zapad ima, Indija treba da prihvati. Jedino tada Istok i Zapad mogu postati kompletni.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 12, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_12