A sa druge strane, neki ljudi imaju važna iskustva koja traju nekoliko dana ili meseci, a onda njihova svest opadne i dugo vremena ne dobiju nijedno visoko iskustvo. Oni se tada osećaju apsolutno jadno. Vivekananda je prolazio kroz jalove periode koji su trajali i po šest meseci. Ali, on je imao običaj da primenjuje jedan trik. On bi se prisetio najviših iskustava koje je imao u prošlosti, kad mu je Šri Ramakrišna dodirnuo glavu, i naveo bi sebe da oseća da opet doživljava ta iskustva. Pola sata, sat ili dva sata on bi samo zamišljao, zamišljao i zamišljao. Imao je tako ogromnu snagu volje da bi ta iskustva postala jasna i živa, i on bi bio u stanju da ponovo živi u njima.
Prema tome, ako sada nemate nikakva unutrašnja iskustva, pokušajte da se setite iskustava koja ste već imali i upotrebite svoju moć imaginacije da ih povratite. Tada, ne samo da će vam se ta iskustva vratiti, već će vam pomoći da krenete napred u novo iskustvo, koje će biti beskrajno snažnije, više ispunjujuće, više prosvetljujuće i lepše.
Čoveku nije potrebno pedeset ili sto unutrašnjih iskustava da bi postigao ostvarenje Boga, ali iskustva nesumnjivo pomažu. Kad hodamo Putem Večnosti, ako vidimo neko hladovito drvo i divne cvetove, stičemo ogromnu radost. Neki ljudi osećaju da je to divno cveće i drveće samo iskušenje. Oni kažu: „Ako pomirišem cveće, plašim se da ću biti uhvaćen, ili da ću se tu zaglaviti. Ne treba mi takvo iskustvo“. Ali, neki drugi su mudri. Oni kažu: „Ako je ovde cveće tako divno, onda će na cilju cveće biti beskrajno lepše i mirisnije“. Zato se oni dive cveću, a onda idu napred.
Unutrašnja iskustva nam zaista pomažu; ona nam daju neku vrstu ploda. Ako nam se neko iskustvo ne dopada, naprosto možemo da ga odbacimo. A ako nam se neko iskustvo dopada, možemo da pokušamo da ga ponovo doživimo. Neka iskustva su tako snažna i moćna da mogu potpuno da izmene ljudsku prirodu. Ako imamo neko takvo iskustvo, ono može sasvim da izmeni naš život - i iznutra i spolja. Neki od mojih učenika su na stazi dvadeset ili dvadeset pet godina, i možda za to vreme nisu trčali veoma brzo. Ali, ako mogu da steknu samo jedno iskustvo najvišeg ranga i da ga zadrže nedelju ili dve, za te dve nedelje mogu da napreduju više nego što su napredovali u prethodnih dvadeset pet godina. Na nesreću, mi nemamo predstavu u kom trenutku će se jedno takvo iskustvo pojaviti. To je kao kad palimo šibicu. Ako je ne prislonimo na pravu stranu kutije, šibica se neća upaliti. Slično tome, ako ne okrenemo ručicu do određene tačke, peć se neće upaliti. Ako je okrenemo samo malo, neće biti plamena; ali, ako je okrenemo samo malo više, plamen će se pojaviti.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_10