Pitanje: Da li je davanje isto tako važno kao postizanje?

Šri Činmoj: Ako otac da detetu slatkiš, a dete da ocu sladak osmeh, taj osmeh će osvojiti očevo srce. Što se deteta tiče, osmeh je sve što ono ima. Zato, kad se smeši ocu, ono mu daje svo svoje blago.

Kad vodimo duhovni život, mi dolazimo do spoznaje da mi nikad ne dajemo nekom trećem; onaj koji daje i onaj koji prima su ista osoba. Bog je u svima. Ovog trenutka Bog u meni igra ulogu onog ko daje, a narednog trenutka On u tebi igra ulogu onoga ko prima. Potom se stvar obrće. To je kao da uzimate iz leve ruke i dajete desnoj. A opet, Bog koji daje ne može biti srećan ukoliko Bog koji prima ne uzme ono što je dato. Kad otac nešto da detetu, ako dete to ne uzme, otac će se osećati žalosno. Ali, kad dete uzme i oseća se srećno, otac je takođe srećan. Dakle, to je uzajamna sreća, u kojoj su podjednako važni i onaj koji daje i onaj koji uzima.

Ako sviraš neko remek-delo, a publika nije prijemčiva, ti si veoma žalostan. Samo ako je publika veoma, veoma pažljiva i tvoje sviranje joj donosi radost i ti ćeš, takođe, imati ogromnu radost. Tako radost mora da bude uzajamna. U životu sve moramo da podelimo. Ono što ti imaš, moraš da podeliš sa mnom. Ono što ja imam, ja moram da podelim sa tobom. U suprotnom, nema sreće.

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_10