Pitanje: Kao pijanista, ponekad sam toliko sputan tehnikom da izgubim dušu ili zaboravim šta pokušavam da poručim.

Šri Činmoj: Ako budete meditirali tri ili četiri minuta pre nego što počnete da svirate, Vaš um će biti prožet svetlošću. Vaš um će tada biti jasan i zbunjenost se neće usuditi da uđe u njega. Nećete morati da razmišljate o tehnici; ona će doći automatski. Sve dolazi od svetlosti - čak i tehnika. Svetlost će doneti tehniku.

Ako vlasnik restorana zamoli nekog od svojih radnika da nešto uradi, taj radnik će istog trenutka pokušati da mu udovolji. Slično tome, kad otelovljujete svetlost, svetlost unutar Vas će zapovediti tehnici da nastupa za Vas, i Vi ćete otići daleko izvan domena tehnike. U ovom trenutku Vi razmislišljate o tehnici; molite je da Vam služi. Ali, tada će tehnika umirati od želje da služi i udovolji Vama, jer Vi ste šef.

Provesti minut ili dva u tišini je kao staviti novac u džep. Ako imamo novac u džepu, u samousluzi možemo da kupimo šta god hoćemo. Kad meditiramo dva-tri minuta, mi nagomilavamo unutrašnje blago - mir, svetlost i blaženstvo. Zatim, kad stanemo pred publiku - čak i pre nego što počnemo da sviramo - mi spontano delimo to blago sa njom. Zato, još pre nego što počnemo da sviramo, već smo udovoljili publici. Čak i ako budemo svirali pogrešne tonove, publika će tada saosećati sa nama.

To je kao majka i dete. Dete pravi na milione grešaka dok svira na nekom instrumentu, ali majka misli: „O, ono je tako izvrsno!“ Majčina ljubav prema detetu navodi je da oseća da je sve što dete čini savršeno. Zato, ako podelimo unutrašnje blago pre nastupa, publika nam neće suditi, jer je već zadovoljna. Možemo da sviramo šta god hoćemo, a publika će biti zadovoljna.

Kad ja sviram za moje učenike, oni ne mare za to koliko grešaka pravim. Zašto? Zato što ja pre nastupa meditiram sa njima i mi uspostavimo međusobno jedinstvo. Zato, od samog početka, postoji uzajamno zadovoljstvo. Tada su oni tako srećni i zadovoljni iznutra da su njihovi umovi i srca srećni bez obzira koliko loše sviram. A kad je neko srećan i ispunjen unutrašnjim blaženstvom, on ne vidi nikakve greške. Kad smo u veoma visokom stanju svesti, ništa nam ne smeta; sve je radost.

To je kao kad domaćin nastoji da ugodi svojim gostima čim oni stignu. Ako domaćin stoji na vratima i da im cvet ili im se osmehne i porazgovara sa njima, pola bitke je dobijeno. Bez obzira šta drugo bude radio, sve je savršeno, jer je on već osvojio srca svojih gostiju. Ali, ako gosti dolaze, a domaćin je na nekom drugom mestu, oni će reći: „Gledaj ovo! On je tako nemaran i neodgovoran!“

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_10