Međutim, postavlja se pitanje da li je neko zaista gladan mira ili se naprosto predao svojoj sudbini. Neki pojedinci gube veru u Boga ili u svoje unutrašnje biće kad njihove rođake ubiju nebožanska ljudska bića. Oni kažu: „Moji dragi nisu učinili ništa loše. Ako Bog ima beskrajnu Samilost, zašto je dozvolio da oni budu ubijeni? “ Ti pojedinci mogu da se iznutra pobune protiv Boga i kažu da Bog nije aktivan i dinamičan, da Bog možda spava. A opet, oni mogu da se razbesne što su njihovi dragi napadnuti i da čak odu dotle da kažu: „Bog ne postoji! “
Na nesreću, ti ljudi ne traže svetlost. Oni se ne mole da svetlost prosvetli nebožanska ljudska bića koja su napala njihove drage. Da to čine, Bog bi sigurno izmenio mentalni stav tih nebožanskih ljudskih bića. Iskreni vapaj žrtvi za prosvetljenjem onih koji čine loše stvari stigao bi do Božjeg Srca. Prema tome, ako se molimo Bogu na ispravan način, onda će oni koji su činili loše stvari i oni koji bi mogli da učine loše stvari u bliskoj budućnosti biti prosvetljeni.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_10