Urednik: Zamolili bismo te da daš savet prosečnoj osobi ili nekome ko se upravo upoznaje sa meditacijom kako da ona postane sastavni deo njenog života.

Šri Činmoj: Molitva je jedan put, a meditacija je drugi put. Na Istoku, u Indiji, meditacija nije odvojena od života, dok je na Zapadu molitva neodvojiva od života tamošnjih ljudi. Kad se molimo, mi razgovaramo sa Bogom; a kad meditiramo, slušamo Boga. Na Zapadu ljudi smatraju da je lako razgovarati sa Bogom, ali im je meditacija teža. U meditaciji Bog ulazi u nas i ispunjava nas Svojim Mirom, Svojom Svetlošću, Svojim Blaženstvom. Ali ako nam je teško da osećamo Prisustvo Boga, treba da započnemo sa molitvom. Ako nam je teško da slušamo Boga, treba da započnemo tako što razgovaramo sa Bogom. Kad jednom stupimo u komunikaciju, konverzacija se može odvijati u oba smera.

Ako se popnemo i, uz naše molitve kucamo na Božija Vrata, onda će On sigurno sići dole sa Svojim Blagoslovima, sa Svojom Ljubavlju, Svojom Samilošću. Kad jednom počnemo da osećamo Njegove Blagoslove, Njegovu Ljubav, Njegovu Samilost u našim životima, moći ćemo da smesta uđemo u meditaciju a da prvo ne prođemo molitvu. Opet, nekim ljudima je čak i molitva teška. Oni treba da počnu sa đapom. Ako vole Šivu, mantraće. “Šiva, Šiva, Šiva.” Ili mogu da mantraju “Supreme” („Svevišnji“). Nakon što to učine par stotina puta, videće koliko će im koristiti.

Ako je đapa previše teška, tragaoci bi trebalo da provedu vreme družeći se sa ljudima koji znaju da rade đapu, koji znaju da se mole, koji znaju da meditiraju. Ukoliko ne mogu to sami da urade, neka dođu na ovo mesto, na primer, i neka samo sednu kraj stopala Gurudeve. Ljudi mogu započeti gde god žele, shodno njihovom sopstvenom nivou. Ako im odgovara đapa, onda će ih Gurudeva savetovati da rade đapu. Ako su spremni za molitvu, on će ih naučiti kako da se mole. Može da podučava u vrtiću kao i na univerzitetu.

Ako neko želi da odmah uđe u meditaciju a da ne započne sa đapom ili sa molitvom, onda mora da zna da postoje tri prečke na merdevinama: koncentracija, meditacija i kontemplacija. Ako je nekome vrlo teško da meditira (Šri Činmoj demonstrira meditaciju,) neka počne sa koncentracijom (Šri Činmoj demonstrira koncentraciju.) Većina ljudi ne može da meditira dobro zbog toga što im loše i netežeće misli ulaze u umove. Mislimo o tome šta smo juče doručkovali, ili šta ćemo jesti sutra. Koncentracija je kao isukan mač koji nam neće dozvoliti da nam nešto odvuče pažnju. Zato, prokrčimo put koncentracijom. U koncentraciji, ne dopuštamo da nijedna misao, ni dobra ni loša, uđe u um. Neko kuca na vrata našeg uma, ali mi ne znamo da li je to dobra misao ili je loša misao, da li je prijatelj ili neprijatelj. Stoga je najbolje držati rezu na vratima.

Kada vidimo da nijedna misao ne pokušava da uđe, kada smo položili naš sopstveni ispit iskrenosti, spremni smo da meditiramo. Na kraju, ako smo napredni, nakon nekog vremena ući ćemo u kontemplaciju. U kontemplaciji, zaljubljenik u božansko i Voljeni Svevišnji su jedno. Mi posmatramo naše Najviše, i u isto vreme, mi smo naše sopstveno Najviše koje posmatra nas same sebe. U tom trenutku ja sam zaljubljenik u Boga i moj Voljeni je upravo ispred mene. Sledećeg trenutka menjamo uloge, i On je zaljubljenik, a ja sam Voljeni (Šri Činmoj demonstrira kontemplaciju.)

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 2, Agni Press, 1995
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_2