Pitanje: Da li je snaga poslušnosti kroz stalno savršenstvo težnje jedini način da se udovolji Bogu?

Šri Činmoj: Govorio sam o poslušnosti i predanosti. Sada želim da kažem da ukoliko je tragaočeva poslušnost radosna, vesela, besana i bez daha, tragalac svakako može da udovolji Bogu. Ali to nije jedini način, ne! Postoje razni načini. Jedna osoba će reći: “Poslušnošću želim da trčim najbrže da zadovoljim Boga na Njegov sopstveni Način.” Neko drugi će reći: “Želim da trčim najbrže i da zadovoljim Boga kroz težnju.” Treća osoba će reći: “ Želim da udovoljim Bogu i da najbrže trčim s mojom posvećenošću.”

Prema tome, postoji mnogo načina da udovoljimo Bogu i da najbrže trčimo. Ako odaberete put poslušnosti, onda želim da kažem da ta poslušnost mora da bude vesela, srećna i spontano samodajuća. Tad poslušnost postaje najmoćniji način za pojedinca učenika ili tragaoca da udovolji Bogu. Ako želite da trčite najbrže na putu poslušnosti, onda poslušnost ne može da vam bude nametnuta. Ona ne sme da proistekne iz straha od kazne zbog neposlušnosti. Ne, ona mora da proistekne iz ljubavi.

Ako imaš takvu vrstu poslušnosti, moći ćeš najbrže da trčiš na putu poslušnosti. Tada će tvoja težnja, poput plamena ići visoko, više, najviše. To je zbog toga što stalna, besana i bez daha poslušnost ne može biti odvojena od najviše težnje. Što se više tvoja težnja uzdiže, više ceniš važnost poslušnosti. Slično tome, što više slušaš Božiju Volju, više možeš da se uzdigneš u svojoj težnji.

Ali na praktičnom nivou ima još nešto da se razmotri.Često tragalac kaže: “Ako idem u školu i ne slušam nastavnika, on će me kazniti. Ako radim u kancelariji i ne slušam šefa, on će mi dati otkaz. Ali ako ne slušam Boga, šta će se desiti?” Kad učenici počnu da ne slušaju Boga, većina njih oseća da nema kazne. Kazna postoji, ali ona ne dolazi odmah. Ako danas ne slušaš Boga na veoma ozbiljan način, Bog može da sačeka deset dana da bi te kaznio. A opet, tokom tih deset dana, možda ćeš uraditi mnogo, mnogo dobrih stvari da udovoljiš Bogu, pa će ti Bog možda oprostiti.

Mnogo puta se dogodi da počinimo greške velike kao Himalaji. Ali, ako ne dobijemo kaznu odmah ili u skoroj budućnosti, mi osećamo: “Možda nam je Bog oprostio, ili to možda uopšte i nije bila greška. Naš um je naveo da mislimo da smo napravili grešku, ali možda je pogrešio.“ Neposlušnost je razarajuća sila u nama koja se često krije. Mi pronalazimo razloge da je opravdamo. Ali, ako smo uradili nešto stvarno neduhovno i nismo kažnjeni, moramo da osećamo ili da još nije došao trenutak, ili da nam Bog oprašta zbog naših dobrih postupaka.

Postoji nešto najvažnije na šta učenici ne obraćaju pažnju, a to je pokajanje. Ljudi kažu da pokajanje pročišćava dušu. Pokajanje ne pročišćava dušu; duša je iznad toga. Međutim, pokajanje svakako pročišćava srce. Kada uradimo nešto loše, ako pustimo bujicu suza, onda će u tim suzama biti pokajanje i naše srce će biti pročišćeno. Tada nam srce neće dozvoliti da počinimo istu grešku u budućnosti. Kroz pokajanje nam srce postaje snažno, snažnije, najsnažnije tako da može da prkosi umu i ne daje mu još jednu priliku da počini istu grešku veliku poput Himalaja.

From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 1, Agni Press, 1995
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_1