Čak se i u ulozi tragaoca, ako on ne teži, pojavljuje se ponos. Ako on oseća da pomaže, onda nesvesni ponos automatski dolazi do izražaja. Tragalac služi vrlo velikog duhovnog Učitelja i postaje ponosan zato što ima priliku da služi takvog Učitelja. Ali, umesto ponosa, trebalo bi da oseća zahvalnost. Trebalo bi da ponudi svoju duševnu molitvu i zahvalnost zato što mu je pružena prilika da služi. Ako Učitelj uvidi da je njegov asistent prepun ponosa ili taštine, lako ga može zameniti nekim drugim.
Moramo da budemo pažljivi kad koristimo izraz „pomoć“. Samo nam Unutrašnji Pilot može pomoći, voditi nas i oblikovati nas. Mi koristimo reč „služenje“. Kad služimo Učitelja, treba da budemo vrlo pažljivi. Neko je danas blizak Učitelju, ali ista ta osoba može sutra biti bačena na kraj sveta ako zloupotrebi Učiteljeve blagoslove. Ta osoba bi trebalo da oseća da je njeno služenje najveća prilika i da ne sme da je zloupotrebi. Ako se neko naduvao od ponosa što ga Učitelj ceni, odmah će uslediti pad. Ako se mogućnost da se služi Učitelja zloupotrebi, odmah će biti oduzeta. Moramo da budemo ponizni. Ako ne igramo svoju ulogu kako treba, onda Učitelj ima sva prava da promeni instrument.
Istinsko služenje se izražava poniznošću i dolazi samo sa istinskom i neprestanom težnjom. Kad težimo, želimo da se uspinjemo. Vidimo da su viši svetovi toliko iznad nas da automatski postajemo ponizni.From:Sri Chinmoy,Brod služenja i kormilar ljubavi, deo 1, Agni Press, New York, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sbl_1