Ako budeš mogao intenzivno da osećaš takvo jedinstvo, onda ćeš automatski posvetiti ceo svoj život – telo, um, srce i dušu – svom Guruu. Posvećenost mora da imati korene u svim delovima bića. Posvećenost samo u srcu nije dovoljna. Posvećenost takođe treba da postoji u umu, u vitalu i u fizičkom. Tek onda postaje savršena.
Lako je izraziti posvećenost Učitelju kad je Učitelj u najdubljoj meditaciji, kad je u najvišoj svesti, ali je to teško kad se Učitelj ponaša kao najobičnija osoba, kad se šali. Ali, ako možeš da i u tom trenutku, vidiš kako svetlo zrači iza njegovih šala i kroz njegove šale, onda usavršavaš svoju posvećenost. Učitelj može reći nešto veoma luckasto, ili neprijatno, ali ako vidiš da iza toga, kroz to, deluje svetlost, onda se tvoja posvećenost usavršava. Pa ako želiš da imaš posvećenost u najčistijem, apsolutno čistom stanju, i ako želiš da učiniš svoju Posvećenost potpuno savršenom, onda bih hteo da kažem da moraš da uneseš svoju posvećenost u telo, u vital i u um. U celo svoje biće moraš uneti posvećenost tvom Unutrašnjem Pilotu, Učitelju, i tek onda ona stvarno postaje savršena.From:Sri Chinmoy,Brod služenja i kormilar ljubavi, deo 2, Agni Press, New York, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sbl_2