Možda ćemo osetiti da društvo duhovnih ljudi nije dovoljno. Družimo se sa njima, učestvujemo u njihovim duhovnim razgovorima; ali, potreba naše duše nas primorava da idemo dalje. Naš plač, unutrašnji plač, tako je intenzivan da nas primorava da potražimo duhovnog Učitelja. Ako dobijemo pravog duhovnog Učitelja, onog koji je nama namenjen, koji može da vidi našu dušu, tada smo bezbedni. Ima mnogo, mnogo Učitelja koji možda neće zadovoljiti potrebe naše duše. Ima mnogo, mnogo univerziteta. Mi studiramo na jednom određenom, zato što on zadovoljava naše potrebe. Slično tome, iako ima mnogo duhovnih učitelja, samo jedan može da potpuno ispuni naše potrebe.
U našeg učitelja ćemo imati beskrajno poverenje. Kada sretnemo ovog učitelja u koga imamo apsolutno poverenje, tada treba da od njega tražimo posebnu meditaciju. Svakom tragaocu je potrebna posebna meditacija od svog duhovnog Učitelja. Aspiranti koji su krenuli duhovnim putem ne mogu davati meditacije. Ali, pravi duhovni Učitelj, onaj koji je ostvario Samog Boga i koji može da uđe u našu dušu i otkrije osobine naše duše, namere i sklonosti, u stanju je da nam dâ posebnu meditaciju i da nas vodi u duhovnom životu.
Kada imamo Učitelja, kada smo na njegovom brodu, tada smo bezbedni. Svi će stići na Cilj, pre ili kasnije, ali, ako svesno i intenzivno težimo, nesumnjivo ćemo dostići Cilj pre onih koji još uvek spavaju.From:Sri Chinmoy,Duša ostvarenja i Cilj ispoljenja, Agni Press, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/rsg