Čak ni ljudsko u nama ne poseduje samilost.
Mi koristimo reč samilost, ali to nije ništa drugo do vezanost.Jedino ono božansko u nama poseduje samilost, i ta samilost je za ljudsko u nama, i za ono životinjsko u nama.
Naša samilost je čudotvorna moć u nama koja menja život. Svojom božanskom samilošću možemo da uzvisimo standard čovečanstva daleko više nego što možemo i da zamislimo.Hrabrost je nužna neprestano kako bismo činili korak napred.
Hrabrost je ono božansko u nama što može da nas odvede u beskrajno kraljevstvo tišine, mira i blaženstva.Kada je naš um čist i naše srce iskreno, rešenost može izuzetno moćno i delotvorno da odigra svoju ulogu u našem unutrašnjem životu, a takođe i u našem spoljašnjem životu.
Rešenost je prvi ubedljivi korak koji ubrzava naše putovanje ka Bogu.Ako upotrebimo ovu magnetnu moć, možemo učiniti Boga zadovoljnim brže od najbržeg.
Bog nam daje most, a ime tog mosta je: posvećenost.Ovaj most često prelaze i tragalac u nama i Bog.
Bog dolazi nama da bi se pobrinuo za našu težnju.Mi odlazimo Bogu po mir, svetlost i blaženstvo.
Posvećenost je most između naše prijemčivosti i Božije Božanstvenosti.U našoj duši možemo da vidimo sjaj bez granica.
Kada vidimo sjaj svoje duše, postajemo izabrani instrumenti našeg Unušnjeg Kormilara.
Sjaj poseduje moć da u tren oka prosvetli našu tamu i naše neznanje. A opet, ovaj sjaj se nalazi jedino u našoj sve-volećoj, sve-nadahnjujućoj i sve-davajućoj duši.Entuzijazam je naša unutrašnja rešenost.
Entuzijazam je naša ljubav prema jedinstvu sa Bogom.Entuzijazam je sposobnost da uništimo u sebi prošlost u kojoj nije bilo težnje.
Entuzijazam je sposobnost da pospešimo putovanje naše težnje.Kada u našem telu, vitalu, umu, srcu i duši ima entuzijazma, Bog odmah počinje da svira, da peva i da igra.
Naš entuzijazam istog časa postaje Božiji Ponos u nama.Kada oprostimo sebi i kada smo rešeni da učinimo pravu stvar - da postanemo prava osoba - Bog smesta dolazi i prima nas u zagrljaj, i blagosloveno nam priskače u pomoć da postanemo ono što On želi da postanemo.
Oprostiti svetu zaista je težak zadatak.Ali oprostiti sebi krajnje je, krajnje, teško.
In the spiritual life, we are trying to become conscious.U duhovnom životu trudimo se da postanemo svesni. Kada postanemo svesni, uviđamo da smo počinili mnogo, mnogo stvari svesno i namerno, a protivno našoj božanskoj prirodi, protivno našem Gospodu Voljenom Svevišnjem. Zato postaje mnogo teško oprostiti sebi.
AA opet, ako ne možemo da oprostimo sebi, ako ne možemo da oprostimo greške koje smo počinili, onda Bog oseća - šta god da nam podari: mir, svetlost ili blaženstvo - da će sve biti ili odbačeno ili pogrešno upotrebljeno.Zato je opraštanje sebi od vrhunskog značaja. Moramo poći odatle.
Moramo oprostiti mraku u sebi, kako bismo taj mrak preobrazili u mir, svetlost i blaženstvo.Ako postoji tajni i sveti način da se voli Bog, da mu se udovolji i da On bude ispunjen, onda je to put zahvalnosti.
Zahvalnost otelovljuje i obelodanjuje sve naše božanske vrline.Upravo kroz vrlinu zahvalnosti možemo da spustimo Božiju beskrajnu Moć, beskrajnu Svetlost, beskrajnu Ljubav.
Zahvalnost je glavni ključ kojim se otvaraju sva vrata Božanske Palate.Unutrašnja vatra preobražava.
Spoljašnja vatra gori - i briše sve pred sobom.Unutrašnja vatra gori - ne da bi uništila, već da bi nam pomogla da udovoljimo Bogu, kako bi Bog mogao da nas uposli.
Mi hranimo Boga unutrašnjom vatrom svog srca. Mi postajemo Božiji direktni predstavnici samim tim što uvećavamo lepotu svoje unutrašnje vatre.Svetlost koja je u srcu - ponekad operiše; a ponekad ne.
Svetlost u umu - operiše u veoma, veoma retkim prilikama.Svetlost operiše - bolje u fizičkom telu i vitalu, nego u umu.
U umu Svetlost ne može da operiše upravo zbog toga što um neprestano pruža otpor našoj sopstvenoj unutrašnjoj božanstvenosti. Čudotvorna moć svetlosti prebiva u našem srcu samodavanja čovečanstvu, Bogu-tvorevini.Punoća života je Božije univerzalno ispoljavanje i istovremeno Božija transcendentalna Spoznaja.
Današnje jedinstvo je punoća sutrašnjice. Punoća sutrašnjeg dana je savršeno ispoljavanje Boga ovde na Zemlji.Kada posedujemo duševni mir u beskrajnoj meri, Bog oseća da postajemo Njegov predstavnik na Zemlji.
Svaki sanjar o miru na Zemlji je Božije posebno dete.Svako ko voli mir na Zemlji je Božije sasvim posebno dete.
A opet, svako ko širi mir i ko je u službi mira na Zemlji, vrhunski je predivno i moćno Božije dete koje ispunjava Boga na zapanjujući način. Mir nam je potreban da bismo postali ono što Bog ima - u Njegovom univerzalnom ispoljavanju, i da bismo postali ono što Bog jeste - u Njegovoj transcendentalnoj Viziji.Ali, kad postanete jedno sa Bogom - i sa dahom, srcem i životom čovečanstva - tad neće postojati žrtva.
IPostojaće samo pesma jedinstva koju ćete pevati u univerzalnoj porodici koja teži Bogu, otkriva Boga i ispoljava Boga.Ovladavanje sobom dolazi iz poslušnosti Bogu.
Ovladavanje sobom dolazi kroz neprestano i svesno samo-davanje Volji Božijoj.
Ne može postojati ispunjenje Boga na Zemlji, ako ne gospodarimo sobom.Ali, ovo ovladavanje sobom mora da nastupi iz naše poslušnosti Bogu, iz našeg uzdanja u Boga, iz naše predanosti Bogu, voljnosti prema Bogu i iz našeg ispunjavanja Boga.
WNikada ne možemo razviti moć ili steći moć da gospodarimo sobom, osim ako nam cilj nije da otkrijemo Boga. Ovladavanje sobom je apsolutno, apsolutno prvi korak, a otkrivanje Boga je apsolutno, apsolutno poslednji korak na lestvicama našeg uspinjanja ka Bogu.Blaženstvo ne može da se odvoji od duše.
Duša je univerzalna Lepota Boga-tvorevine, a blaženstvo je transcendentalni Miris Boga-Stvoritelja.
Dakle, ako želimo da u svakom trenutku plivamo u moru blaženstva duše, moramo svesno da umnožimo našu ljubav prema Bogu, našu posvećenost prema Bogu i našu predanost Bogu i Božjoj Volji.Kada smo predani našem srcu, znamo šta je Božija Volja.
Naša svesna, neprestana, besana i bez daha predanost Božijoj Volji definitivno će pospešiti naš zadatak da ispoljavamo Boga ovde na Zemlji.From:Sri Chinmoy,Cvetovi duge, 2. deo, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/rf_2