Ona svetlost za koju tvrdimo da smo je stekli od prijatelja, od rođaka i od mondenskih ljudi, nije prava svetlost. To je samo lanac misli i ideja kojima pridajemo značaj. Uvek osećamo da drugi imaju više razumevanja i da više znaju od nas. Ali želim da kažem da ćete imati više svetlosti od bilo koga drugog kada budete ostali u duši. Vaša duša ima beskrajno mnogo više svetlosti od bilo koga ko vam pruža intelektualne informacije ili spoljašnje znanje.
A kako ćete ući u dušu da biste videli Svetlost, osetili je i upotrebili? Svetlost se dostiže odbacivanjem straha, straha koji vas okružuje, koji je ispred vas, iza vas i pred vama. Vi ste žrtva straha, kako u sopstvenom životu, tako i u životu onih koji su vam najmiliji - straha za vašu decu, za vaše prijatelje, za vašu zemlju, za vašu planetu. Kada ste puni straha, ne možete da uđete u dušu i da primite svetlost duše. Zato pokušajte da odbacite strah iz vašeg života, spoljašnjeg i unutrašnjeg. Videćete tad da će vas Svetlost vaše duše neprestano hraniti. Iskreni aspirant pun težnje prima svetlost isto tako i kada uđe u svest Učitelja. Učiteljeva svest je uvek preplavljena duhovnom Svetlošću, Svetlošću Onostranog.
Svetlost i težnja uvek su zajedno. Svetlost otkriva i ispoljava život jedino kada težnja postojano hrani našu unutrašnju glad.From:Sri Chinmoy,Cvetovi duge, 1. deo, Agni Press, 1973
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/rf_1