Scena 1

(Kralj i Hanuman.)

KRALJ: Hanumane, čuo sam mnogo o tvojoj snazi i tvom požrtvovanju. Ti si otkrio da je Sita u Lanki. Ti si preneo Raminu poruku Siti i Sitinu poruku Rami. Ti si omogućio Rami da pobedi i ubije Ravanu. Bez tebe Rama ne bi mogao da odnese pobedu.

HANUMAN: O, kralju, ne želim da pričaš izmišljotine. Rama je Bog. Iz svoje velike dobrote me je naimenovao za svog glasnika. Iz svoje velike dobrote je zatražio od mene da se borim za njega. Ali, Rami nije bila potrebna moja pomoć. Rami nije potrebna ničija pomoć. On je lako mogao da sam pobedi Ravanu. On je u stanju da zaštiti sam sebe. On je sama moć. Može da pobedi ceo svet, ako to poželi.

KRALJ: Duboko se divim plemenitosti tvog srca.

HANUMAN: I ja ću se duboko diviti tebi kad budeš govorio istinu. Rama je taj koji može da uradi sve. Rama je svemoćan.

KRALJ: Da, tvoj Rama je svemoćan. On je sve. Jesi li sada srećan?

HANUMAN: Da, srećan sam. Srećan sam. Kad to kažeš, postanem srećan.

KRALJ: Imam dar za tebe, Hanumane, veoma skupocen dar.

HANUMAN: Hvala ti.

KRALJ: (vadi medaljon na lančiću): Hteo bih da ti lično stavim ovo oko vrata. Zadovoljan sam tvojom snagom, ponosan na tvoju ljubav prema Rami i ponosan na tvoju žrtvu.

HANUMAN: O, kralju, moju žrtvu, za koga? Ako kažeš „za Ramu“, neću prihvatiti tvoj poklon. Odmah ću ga vratiti. Nisam ništa žrtvovao za Ramu. Samo njegovo postojanje na Zemlji je vrhunska žrtva, radi mene i radi Zemlje.

KRALJ: (stavlja medaljon Hanumanu oko vrata): Ovaj medaljon izgleda sjajno na tebi. Veoma sam srećan što vidim da ga nosiš

HANUMAN: Da, svakako. Duboko sam zahvalan za ovu ogrlicu.

(Hanuman počinje da gladi medaljon. Na kraju skine ogrlicu i počinje da otvara medaljon.)

KRALJ: Hanumane, šta to radiš? Budalo! To je veoma skupocen medaljon. Zar ne vidiš dijamante na njemu?

HANUMAN: Ali, ja hoću da vidim šta je unutra. (Razvali medaljon.) Ah, nema ništa. (Baci ga.)

KRALJ: Kakva budala! Šta da radim sa ovakvom budalom? Ti nemaš pameti! Zašto si slomio medaljon? Zašto si ga bacio?

HANUMAN: Hteo sam da vidim ima li unutra Ramina slika, ali slike nema. Ne vidim ništa od Rame u tom medaljonu. Šta će mi onda? Trebaju mi jedino stvari koje imaju Ramu u sebi. Bez Rame ja ne postojim. Ma koliko da je taj medaljon skup, ma koliko da vredi tebi, meni ne vredi ništa. Sa Ramom, sve mi je dragoceno. Bez Rame, sve mi je beskorisno.

(Hanuman peva.)

```

Tumi shudhu bandhu amar

tumi amar pran

baul haye desh bideshe

gahi jena bhalobese

jiban bhare tomar jaya gan

tumi shudhu bandhu amar

tumiy amar pran

```

```

(Ti si moj jedini Prijatelj,

Ti si moj Život.

Poput božanskog prosjaka,

Od zemlje do zemlje

Mogu li da pevam pesmu o Tebi

Sa svom svojom ljubavlju.

Mogu li da pevam Pesmu

Tvoje pobede celog mog života.)

```

HANUMAN: Kralju, pošto ti nije stalo do Rame, ne mogu više da protraćim ni minut mog dragocenog vremena ovde. Doviđenja.

(Hanuman izlazi.)

KRALJ: Hanumanova snaga je neuporediva, ali je isto tako neuporediva i njegova slepa i glupa vera u Ramu. U Božijoj tvorevini, izgleda, savršenstvo nikad neće osvanuti.

From:Sri Chinmoy,Moj Rama je moje sve, Sky Publishers, New York, 1973
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ram