Scena 1

(Rama, Lakšmana i Sita se vraćaju u Ajodju nakon što su bili u izgnanstvu četrnaest godina. Barata ih dočekuje sa bezgraničnom radošću i ljubavlju. Tu je dugačka povorka pošto svi ljudi iz kraljevstva dolaze da ih dočekaju. Celo kraljevstvo je na sedmom nebu blaženstva.)

BARATA: Rama, vratio si se. Održao si svoje obećanje. Da nisi održao svoje obećanje, da si prekršio svoju zakletvu, ne bi me našao ovde, na svetu, u zemlji živih. (Dodiruje Ramina stopala.) Evo tvog kraljevstva, brate. Sada, kao i ranije, biću tvoj brat koji te voli i tvoj rob. Potpuno se predajem tvojoj volji.

RAMA: Barata, pokazao si velikodušnost svoga srca i plemenitost svoje duše. Mogao si lako da zadržiš kraljevstvo za sebe. Bio si kralj, po očevoj želji.

BARATA: (prekidajući ga): Ne, nikako! Očeva želja bila je da ti budeš kralj, ne ja. Ti si ispunio očevo obećanje mojoj nebožanskoj, neprijateljskoj majci. Njena nebožanska želja te je prisilila da mnogo propatiš. Osudila te je na četrnaest godina jada, a i ja sam patio. Sada je najcrnja noć gotova; svanuo je dan. Svetlost radosti, svetlost napretka i dostignuća, najzad je svanula. O Rama, došao si da ispuniš očev san. Sada ćeš ispoljiti očeve najuzvišenije želje u ovom zemaljskom kraljevstvu.

(Svuda okolo su pripadnici kraljevske porodice. Urmila, Lakšmanina žena, klanja se Rami i Siti, a onda svom mužu. Dok dodiruje Lakšmanina stopala, počne da plače.)

LAKŠMANA: Urmila, zašto plačeš? Vratio sam ti se. Danas treba da bude dan ogromne radosti.

URMILA: Moj gospodaru, ne plačem od tuge. To su suze radosnice. Tvoje telo me je ostavilo, ali ne i tvoja duša. Tvoja duša je ostala u mom srcu. Sad ponovo imam tvoje telo i tvoju dušu sa mnom.

(Urmila peva.)

```

Nayane nayane gopane gopane

shayane swapane madhu jagarane

jibaner dole maraner kole

taba prema-lila amar bhubane

```

```

(U vrhunskoj tajnosti vidim Tebe.

Ti živiš u mojim očima,

U mom snu, u mojim snovima,

U mojoj slatkoj budnosti.

U ogromnoj radosti života

U bezdanom krilu smrti

Tebe vidim

Tvoja igra ljubavi je moj svet.)

```

URMILA: Da si ostao ovde u palati, izvršio bi svoju ljudsku dužnost prema meni. Ali, tvoja duša je želela da izvršiš svoju božansku dužnost, a to je da služiš svog najdražeg brata, Ramu. On je potpuno božanstven. On je otelovljenje darme. Ostavio si me da bi služio njemu. Vratio si se ponovo jedino da bi služio njemu. Ali, tvoje prisustvo mi donosi ogromnu radost. Bićeš sa mnom. Ja ću biti s tobom. Kada se radi o služenju, Božansko dolazi na prvom mestu. Uradio si pravu stvar. Aui tvojoj žrtvi raste i moja slava. U tvom osećaju jedinstva sa božanskim Ramom, moje jedinstvo sa božanskim Ramom blista.

RAMA: Urmila, duboko sam cenio tvoje ćutanje kada smo orišli u šumu i divio mu se. Žrtvovala si svog muža bez reči. Tvoj život tihog žrtvovanja dirnuo me je duboko u srce. Tvoja žrtva izvire iz tvoje božanske mudrosti. Tvoja duševna filozofija potpuno je tačna. Božansko dolazi na prvo mesto, a ne ljudsko. Ja vidim tvoj život jedinstva sa tvojim mužem, tvoj život unutrašnje mudrosti. Ti si potpuno odana mom božanskom ispoljavanju na zemlji. Urmila, hteo bih da osetiš ogromno blaženstvo mog srca i transcendentalni ponos moje duše.

From:Sri Chinmoy,Moj Rama je moje sve, Sky Publishers, New York, 1973
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ram