U međuvremenu, ako tragalac vodi čist, striktan duhovni život, Božija tvorevina neće trpiti. Ako je u celibatu najvišeg reda, svet neće patiti zbog nedostatka populacije, zato što trenutno ne vode svi duhovni život. U porodici se često dešava da braća i sestre tragaoca ne vode duhovni život. Neka ljudska populacija zavisi od onih koji ne vode duhovni život. Apirant na prvom mestu i najviše razmišlja o Bogoostvarenju. Ima više nego dovoljno ljudi na Zemlji koji se brinu o problemu populacije, dok svaki aspirant treba da brine o problemu Bogoostvarenja.
Pre četrdeset godina su pitali jednog duhovnog Učitelja o efektu čistog duhovnog života na svetsku populaciju. On se naljutio. Rekao je učenicima: „Ako mislite o tome umesto o Bogu, šta onda radite u mom ašramu? Postavite mi pitanje koje će vam pomoći u vašem neposrednom duhovnom životu. Ovde ste došli da postanete Božija deca, a ne da stvarate svoju vlastitu decu“.
Duhovni aspiranti, kao i oni koji nisu prihvatili duhovni život, ne smeju da zaborave da je svako dete koje neko dovede na svet ogromna odgovornost. Svaka duša je iskra božanske Svetlosti. Kad roditelji dovedu dete na svet, Bog im daje odgovornost da se brinu o njemu na božanski način. Ako ne ispunjavaju svoje obaveze, ne samo da je to na štetu deteta, nego, pošto ne ispunjavaju Božiju Volju, karmički će naudiće i sebi. Tako da je bolje za one koji još uvek osećaju potrebu da se prepuštaju nižim vitalnim aktivnostima, ali koji ne žele da prihvate odgovornost brige za decu, da koriste neku metodu kontracepcije. Svetska populacija neće opasno opasti zbog ovoga. Sve duše koje žele da se reinkarniraju i treba da se reinkarniraju, uvek će imati priliku za to.
U duhovnom životu je suštinski važno da tragalac nauči da kontroliše svoje emocije. Ali, ovo se ne može uraditi na silu. Božanska čistota sporo i sigurno pročišćava iznutra. Emocije se ne mogu pročistiti na silu. Tragalac mora da primeni sistematski duhovni metod, a za to je potrebna težnja. Kad tragalac teži, dok se plamen težnje uzdiže, on pročišćava njegovu unutrašnju i spoljašnju prirodu. Time će automatski imati život samodiscipline. Ako, međutim, hoće da postigne život discipline na silu, samo će narušiti fizičko i mentalno zdravlje.
Ako aspirant želi da dosegne ili ostvari najvišu Istinu preko noći, greši. To je, na kraju krajeva, ipak unutrašnje znanje. Da bi stekao spoljašnje znanje, što je relativno lakše, student provede u školi dvadeset godina, a možda i više. Da bi se postiglo duhovno znanje, student unutrašnje škole mora tome posvetiti još više godina. Ako neko oseća da će dok trepne uspeti da kontroliše emocije, ili da može da ostvari Boga za nekoliko sati, samo se zavarava. Postoje određene metode koje se moraju slediti. Nema zamena ili prečica. Ako neko može da meditira rano ujutro, između tri i četiri, dobiće ogromnu inspiraciju i moći će da trči veoma brzo. Ali to ne znači da će, ako bude svaki dan meditirao u to vreme, ostvariti Boga za nedelju dana. To je nemoguće.
Redovna, iskrena i duševna meditacija je jedini način da se postigne disciplinovan život. Pre meditacije se, međutim, mora vežbati koncentracija. Kad se neko koncentriše, postaje božanski heroj. Stupa na bojno polje života i svetlosti, tamo gde nema sumnje, nema straha. Strah i sumnja se pobeđuju koncentracijom. Onda, kad uđe u duboku meditaciju, steći će samopouzdanje, unutrašnje samopouzdanje i sigurnost. Konačno, kad počne da kontemplira, ući će u cilj i izrasti u cilj. To je Bogoostvarenje. Tu se konačno spaja sa Beskonačnim i postaje jedno sa Beskonačnim. Tu božanski zaljubljenik i Svevišnji Voljeni postaju jedno, nerazdvojno.From:Sri Chinmoy,Čistota: mlađa sestra božanskog, Agni Press, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/pd