Nije da nemate silan vapaj. Možete da silno vapite iznutra, ali je samo stvar u tome, koliko dugo možete da održite taj silan vapaj? Rano ujutro održavate svoj moćni plač, sat vremena. Onda, kad odete u štampariju da štampate moje knjige, vaš intenzivni vapaj nestaje. Može da se javi ljubomora, ili se neke druge loše sile mogu pojaviti. Posle dva ili tri sata, vaša svest počinje da opada, opada, opada, opada.
Ne mogu da poreknem vaš jutarnji intenzitet. Ali koliko dugo ga zadržavate? Ako ne možete da pet sati ostanete u meditaciji, onda ćete četiri sata da uživate u pravom odmoru i opuštenosti. Nedavno smo imali sedmočasovnu meditaciju. Ima nekih koji od tih sedam sati nisu meditirali ni sedam minuta. Bili su zalepljeni za svoja sedišta, ali su razmišljali o svom doručku ili o ko zna čemu. Činilo vam se da su meditirali sedam sati, ali vi nemate okultni vid. Razmišljali su o svom doručku, svojim momcima i devojkama. Ali kad ih pogledate, imate osećaj da su to krajnje posvećeni ljudi. Kažete: „Kako bih želeo da ja budem takav“. Ali šta je u njihovim umovima, sam Bog zna. Jednom su neke starije žene stale da meditiraju pred svima. Publika je bila veoma dirnuta. Nikad nisu videli da starije žene tako sjajno meditiraju. Ali šta je prolazilo kroz njihove umove? Doručak za sutra ujutro i kako su ugodile svojim muževima i šta će da obuku. Ali svi su mislili da su imale veoma dobru meditaciju, jer su tako izgledale.From:Sri Chinmoy,Istrajnost i težnja, Agni Press, 1976
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/pa