Meditirao sam na Svevišnjeg. Bol u kolenu je postao toliko jak da nisam mogao da načinim ni korak dalje. Odjednom sam ugledao Šri Ramakrišnu. Prišao mi je, saosećao sa mnom i dodirnuo mi koleno. Njegovim dodirom, moj bol je potpuno nestao. Bio sam na sedmom nebu od zadovoljstva. Kako je bol mogao potpuno da nestane? Počeo sam da hodam sa takvom radošću, kao što sam to činio pre mnogo godina.
Rekao sam Šri Ramakrišni: „Već neko vreme imam ovaj problem sa kolenom“.
Odgovorio je: „Zašto moraš da patiš? Ja sam srećan samo kada ti ne osećaš bol. Sada si prevazišao bol“.
Još dvesta metara sam prepešačio sa takvim zadovoljstvom. Savjasačijev auto me je čekao ispred pruge. Hteo sam da uđem u auto kada se, nažalost, isti bol vratio. Rekao sam: „Koliko kratko si bio odsutan iz mog života!“
Tokom tih tri ili pet minuta, ponovo sam osetio svoj ašramski život. Moja kolena su postala tako snažna! Ne mogu da opišem sreću koju sam osetio.
OGT 41. 23.Septembar 1997., Njujork↩
From:Sri Chinmoy,Samo suze zahvalnosti, Agni Press, 2012
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ogt