Pitanje: Voleo bih da me naučiš tu mantru.

Šri Činmoj: Kada sam bio učenik, morao sam da učim francuski. Jedna od mojih sestara me jako volela a istovremeno je stalno zbijala šale na moj račun. Morali smo da naučimo francusku poemu, oko dvanaest redova. Bio sam najmlađi, i naravno da sam se hvalio i dičio: „Pogledaj, mogu da je naučim “. Moja sestra je takođe znala dobro francuski. Rekla je: „Ne, nema šanse da to možeš da uradiš“. Onda sam rekao: „Vidi, pročitaću bilo koju poemu koju mi doneseš dva puta. Onda ću ti pokazati da je znam napamet“. Ona je donela knjigu i izabrala vrlo tešku poemu od šesnaest redova i rekla mi je: „Sad moraš da dokažeš da ćeš je pročitati samo dva puta. Moraš da čitaš naglas, u suprotnom, kako da znam koliko puta si je pročitao u sebi?“ Rekao sam: „Daj mi prvo minut vremena. Kad počnem da čitam, pročitaću dva puta, ali pre toga mi moraš dati jedan minut da se koncentrišem“. I onda sam se pred njom koncentrisao. I rekao sam: „Sad mi daj poemu“. Donela je poemu, pročitao sam je samo dva puta i onda je izrecitovao. Bila je vrlo zadovoljna i rekla je: „Sad me nauči kako se to radi“. Odgovorio sam joj: „Ja nisam osoba koja to može da te nauči“. Poteškoća je u tome da dok god nema naredbe od unutrašnjeg bića ili od Boga, ne možeš da govoriš o tim stvarima. Moja sestra mi je bila najdraža, ali nisam mogao da joj kažem, jer mi je bilo zabranjeno. U drugim stvarima mogu da dam sav svoj život za svoju sestru, ali mi ovo nije dozvoljeno da kažem. Jednom sam dao ovu mantru jednom svom prijatelju, sasvim običnom prijatelju. Bio je učenik i teško je mogao da pamti. Bio je vrlo tup, pa sam ga naučio, dao sam mu ovo znanje. Bog je to tražio od mene, u suprotnom to ne bih mogao da uradim.

From:Sri Chinmoy,Meditacija: Bog govori a ja slušam, deo 1, Vishma Press, New York, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/mgs_1