Bez uma, bez oblika, ja postojim samo;
Sva misao i volja sad je stala;Igri prirode došao je kraj,
Ja sam To za čim tragao sam tamo.Domen blaženstva čistog i krajnjeg
S onu je stranu znalca i znanja;Najzad uživam odmor beskrajni;
Sam se sa Jednim suočavam.Tajne sam puteve života prešao,
I postao sam Cilj puta.Otkrivena je istina večna;
Ja sam taj Put, Bog-Duša.Duh moj svestan je svih visina,
U jezgru Sunca prebivam nemo.Delima i vremenom ne menjam ništa;
Moja je kosmička igra završena. ```Sladak je Gospod moj.
Kao Večnu Istinu Njega ja ostvarih.Slađi je Gospod Moj.
Njega ostvarih kao jedinog Delatelja.Najslađi je Gospod moj.
Njega ostvarih kao Svevišnjeg Uživaoca. ```Konačno ime svoje znam.
Moje ime večna je Božija Igra.Konačno ime svoje znam.
Konačno uzrast svoj znam.
Poglavlje Beskraja uzrast je moj.Konačno uzrast svoj znam.
Konačno dom svoj znam.
Dom mi je gde krstare moji svetovi prožeti plamenom.Konačno dom svoj znam.
```O, voli me više ljubavlju što traje.
Moj brod tone, moja nada snažna je.O, voli me više ljubavlju što traje.
Dah mi krvari, moj san snažan je.O, voli me više ljubavlju što traje
Moja duša odlazi, moja predanost snažna je.O, voli me više ljubavlju što traje.
Moj Cilj vapi; moje obećanje snažno je. ```Novi je dan, novi je dan dan,
Moj Gospod Svevišnji dalek je san.Novi je dan, možda srce se menja
U svedarežljivo stablo strpljenja.Novi je dan, Božji Svetlosni glas
Čuću i blizu biću mu na čas.Na suze moje, novi je dan,
Izliće On svoj plavo-zlatni zrak.Novi je dan, novi je dan,
Neznanja moga blatu je kraj.Novi je dan, ja biću Ljubav Božja
Gore i dole, iznutra i spolja. ```Iznutra i spolja, ja sam prostrani svemir;
Radosnim zamahom rasipam sve i sve zbiram.Duh nerođeni, besmrtni, što pokretan je i miran
U meni boravi večno da čuje kad dozivam.Ja što na Zemlji svoju radost i patnju stvaram,
Da svoju potragu bez premca u celoj mojoj igri ispunim,Lice istine svoje bojama zlatnim skrivam
I vidim gde se vije noć-zmija i piton dana.Blaženstvo svesti u svakom osećam dahu,
Ja sam u sebe zaljubljeno sunčevo dete.Štit svoj simbolični po volji gradim i slamam
I u slobodi uživam blistavu radost sveta. ```Lopov sam; ja svake noći kradem.
Svaka mi krađa radostan plamen paliU Oku Svevišnjeg sveispunjujućem.
Šta kradem?Milost Njegovu koja me hrani.
A zašto kradem?
On me to prisiljava.Možda drugi način ne poznaje
Da Duha moga glad neizmernu nahraniNektarom Svoga blistavog Sjaja.
```Ja sam budala, kažu oni.
A jesam li, jesam li budala?Idem u svoju unutrašnju Školu;
Božje je Oko večnost mog Dana.Gospodu da u Njegovoj Igri pomognem
Svoj Osmeh da utvrdi na licu Zemlje,Služi moje božanski ljudsko rođenje.
A ipak budalom zovu mene. ```Znam da sam idiot, istina prava.
U rastućim oblacima, moje noge pune nade,Ruke ka nebu, ka plavim zvezdama.
Muke moje, ni sunce, ni mesec,Dočekati neće.
Imao sam san, pravi san:
Bog bi se sahranio da živiU ljudskom neznanju gladan i crn,
Ljudskoj smrti Dušu bi Svoju dao. ```Osećam udom svakim Njegovu Milost bez kraja;
U srcu mome životna Istina sja belim sjajem.Duša mi se sad penje na Božje visove tajne;
Nikakav jad, bol mračni, ni smrt, vid moj ne poznaje.Mir moj ne mogu da pomute smrtne noći i dani;
Dušu mi tajnu Svetlost Višnja održava.Sumnje i bolovi svi su iz mojih dubina prognani
Oko mi svetlosno Cilj moj voljeni uočava.Iako u svetu, ja izvan njegovog sam jada;
U okeanu slobode vrhunske plivam.Um mi je jezgro Jednoga misli beskrajne;
Prostrano zvezdano nebo mir Duha mog obuima.Večni su moji dani u vremenu što mine;
Na Svirali blaženstva Njegovoj sviram.Nemoguća se dela nemogućim više ne čine;
Iz lanaca rođenja Besmrtnost sada sija. ```Malo radosti imam od radosti što ne prestaje,
Malo dana od bezvremenog dana.Pa ipak prazna mi ova igra međe ne poznaje;
Koračam putem što cilja nema.O Ljubavi! Pustoš u meni stalno čezne.
Pretvori je u praskozorja poj.Ne znam u koji si se čas noći zle
Udaljio od mene, Gospode moj!Život sad mora doseći Dah Tvoj Blaženstva vrhunskog,
Vodič Ti budi jedan i jedini.Ti si Most što spaja moju smrt i rođenje;
O, nek moja stremljenja u Tebi se sad smire. ```Pusta tuga teškim sada čini mene.
Poput stvari večnih stoji moj jad nesavladan.Zalud se trudim da svog dušmana svladam.
O Gospode Ljubavi! Učini me mrtvijim od stene.Uopšte ne osećam tihi Osmeh Milosti Tvoje,
Kovač Zla žigoše sve moje dane i noći.Na njegov poziv moje telo besano će poći.
Poništavam pa hoću da iscelim srce svoje.Nema pustoš zemlje pakao pali za moju dušu.
Ne mogu da se borim sa njegovom kobi zlom.Moj dah je rob beskrajnom mraku tom.
Za Svetlošću ja čeznem, ali nalazim mračni cilj.Oblaci dima pokrivaju Lice vatre Duha mog;
Nag idem po noći neznanja dubokog i strašnog. ```Oče, Video sam.
“Nisi.”Oče, Saznao sam.
“Nisi.”Oče, Osetio sam.
“Nisi.”Oče, Postao sam.
”Nisi.”Oče, ja jesam.
“Jesi.” ```Oče, Ti si Milost.
“Ne.”Oče, Ti si Zakon.
“Ne.”Oče, Ti si Rođenje
iSmrt Tvoje Tvorevine
“Ne.”Oče, Ti si Dete
Svoga SNA.“Da.”
```Siromašan zbivanjima,
Bogat u pretvaranjimaMoj je zemaljski život.
Tama
Moje je pravo ime.Potpuno za sebe
Ja postojim.Nijednu dušu
U svome zagrljaju ja ne držim.Nemam mentora
DostojnogMog kalibra.
Sasvim sam sam
Između neuspehaI nemira.
Ja sam crvena nit
IzmeđuNištavila
I Večnosti. ```O, telo moje,
Ti si dom reke suza.O, životna snago moja,
Ti si pesma bezdušnog grada.O, moj ume
Ti si prašuma tamne noći.O, srce moje,
Ti si ljubav Gospodara Sveta. ```Oče, kada bi samo znao,
Šta sam za Tebe učinio:Stablo koje visoko raste posadio sam i odgajio
Da bi bi na vrhu njegovom Ti slobodno se osmehujući igrao.Oče, kada bi samo znao,
Šta sam za Tebe učinio:Ovoga sveta postadoh najniži rob
Da služim Dahu Tvome što ga u sebi nosi čovek, taj grob.“Dete, kada bi samo znalo,
Šta sam o tebi oduvek mislio.Života moga ti si Duša otkrovenja,
Ti si ispunjavajući Cilj Moje Vizije. ```Gospode, hoćeš li me voleti
Ako ja više volim neznanje?”Voleću te.
Vrata Svog Duha otvaram za tebe.”Gospode, hoćeš li me voleti
Ako se venčam sa ognjem paklenim?”Voleću te.
Otrovno stablo tvoga života Oko će moje da iskoreni.”Hoćeš li me voleti, Gospode,
Ako živim sa najdivljom smrću?"Voleću te;
U tebe sam posejao Svoj Dah besmrtni."Gospode, da li ćeš me voleti
Ako ti dođem sam, bez druga?“Nikada! Brzo
Sav svet dovedi jer će me svladati tuga.” ```Nikad da ne sretnem više:
Lice svoje od juče,Trku što unazad vuče,
Nikada da ne sretnem više.Nikad da ne sretnem više:
Strah brzi što potkrada,Divlju sumnju što vlada,
Nikad da ne sretnem više.Nikad da ne sretnem više:
Smrti zagrljaj plahNečastivoga dah,
Nikad da ne sretnem više.Nikad da ne sretnem više:
Činmoja neuspeh što žanje,Čisto neznanje,
Nikad da ne sretnem više. ```Pre nego što se završi dan
Moje će oko Svetlosno da promeniLice moje od tamne gline
I dotaći će mog Duha daljine. ```Pre nego što se završi noć
Ja mogu, ja ću prožderatiBesanu Smrt, ugriz besmisleni;
U meni je moja moć, moj Svevišnji. ```O slepa i tamna noći ponora naših srca!
Mi smo drugovi reke suza.Na vrhuncu sputavajuće vezanosti,
Plačući i smešeći se, palimo bakljuDivljih tamnih prepreka.
Naš svet je prazna nada, sirotinja.Mi bićemo jezik-poruka
Večnoga Vremena.Izrašćemo u Beskonačnu Glad, beskonačno
Nektar-Blaženstvo.I Svetlost Preobražaja Večnosti.
```Onaj ko svet je ovaj voleo
Samo je bolove mučne požnjeo.Svet je na njega svu ružnoću
Kal, prljavštinu i pogan bacioPa ipak junak stupa dalje
Noseći breme sveta čitavoga.Na kraju borbe svoje beskrajne
Staće pred StopalaGospoda Svevišnjeg.
```Zlatnog blaženstva oči duši dirljive
Svevladarica Svevišnja MajkaSan naše slepe tajne
Svepraštajućim svojim Vidom prozire.Kad sebičnog se sopstva sad veo se podere,
Pod njenim Osmehom MilostiLice naše predanosti rascvetava se brzo.
Životu Večnom ona put utire. ```O lepoto bez premca, o Voljena,
Upali vatru lepote i raskošiunutar moga srca.
Voleći tebe, večno ću lep i ja biti.Neka Gospoda Šive ples uništenja
Okove konačnog uništi sve.Neka Svetlost Svevišnjeg ispuni mene,
Moje srce, moje srce, moje sve.Zavolevši Beskonačno,
Srce tuge plače za procvatomSvetlosti.
O živote Beskonačni, večnu glad,plač težnje podari meni.
I najmanja kap razlog postojanja svog izgubićeU srcu okeana beskrajnog.
U vatri i vazduhu Život Duha vidim Ti.O Lepoto, o Lepote Zlato,
O Svetlosti Svevišnjeg! ```Ti moj si Gospod, moj zlatni san,
U smrti Ti si život moj.O, blagoslovi me Svojom Vrhovnom Nadom,
Gospodaru Večnog Daha!Večno vizija Sunca Tvoga
Jer tamu ja sam tražio.Ja znam da zla trebam izbegavati
I brzo ih iskoreniti.Zemlja je gluva i slepa, moj Gospode;
I svog se istinskog cilja odriče.Ne čuje glasa, ni reči nebeske
Od onih koje nebesa privlače.Pa ipak Milost Tvoju osećam kraljevsku
Slabašnom svojom smrtnošću.Zenit ću najzad dostići, znam,
U More Nektra zaroniću. ```Nikada više isto,
Izgubljeni mir obnovljen je.Nikada više isto.
Nikada više isto.
Radost izgubljena vraćena je.Nikada više isto.
Nikada više isto,
Snaga izgubljena opet je rođena.Nikada više isto.
```Uvek iznova isto,
Istina moja izgubljena ponovo otkrivena.Uvek iznova isto.
Uvek iznova isto,
Vraćeno sećanje na moje Sopstvo zaboravljeno.Uvek iznova isto.
Uvek iznova isto,
Cilj moj izgubljeni ponovo zadobijen.Uvek iznova isto.
```Jedna misao, jedna melodija, odjek jedan -
Ko me to neprestano doziva?Ja ne znam gde sam.
Kuda da idem ne znam.U mračnom samozaboravu,
Ja sebe samog kupujem i sebe samog prodajem.Sve srušim i opet sve iznova gradim.
Nadam se, sve biće moje, samo moje.Avaj, srce moje pomračeno je tamnom
I divljom noći razaranja.O Ptico Svetlosti, o Ptico Svetlosti,
Sa tvojim plamenovima koji blistaju i tekuUđi opet u moje srce Ti.
Zoveš me da se uspnemI uzletim u plavetnilo.
Ali kako ću?Moje srce u zatvoru je,
U gušećem dahu malene sobe.O Ptico Svetlosti, o Ptico Svetlosti,
O Ptico Svetlosti Svevišnje.U meni, molim te, ni mrvu mraka, ne ostavi.
```Ustani, probudi se, o prijatelju moga sna.
Ustani, probudi se, o dahu moga života.Ustani, probudi se, o svetlosti mojih očiju.
O, proroče-pesniče u meni,Ispolji sebe kroz mene i u meni.
Ustani, probudi se, o prostrano srce unutar mene.
Probudi se, o svesti moja, ustani,Ti što uvek prevazilaziš univerzum
I njegov život Onostrani.Ustani, probudi se, o obliku moje meditacije
transcendentalne.Ustani, probudi se, o vezano božansko u čovečanstvu.
Ustani, probudi se, o Šivo, Osloboditelju moga srca,I ljudski rod od sna-neznanja oslobodi.
```Svaka duša, upečatljiva stranica
U savršenstva knjizi sudbine.Svaka molitva, nežno kucanje
Na Božiju sopstvenu psihičku Kapiju.Svaka misao neustrašiva živeće
U Istini što za pad ne zna.Bog Lično dolazi da primi;
Obećana Zemlja je za sve. ```Koga se bojim ja?
Gospoda? Jedinoga?To nije istina.
Ja sin sam Oca svoga.Čega se bojim ja?
Svoga ogromnog neznanja -Koplja što probada,
Prašine što vid zaklanja.Zašto se bojim ja?
Zato što oči mojeNe vide osmehe
Zlatnih nebesa.A strah, šta predstavlja?
Mameći izazovSfere vezanosti,
Niotkud izlaza.I gde je strah?
On je posvuda,Atmosfera smrti,
Bestidna, jalova. ```Božje Suze su
U očima koje sumnjaju.Božja Nada je
U očima koje teže.Božji Osmeh je u
Očima koje pobeđuju.Ali sam Bog je
U očima koje sve daju. ```O Gospode, Tvoje odsustvo ima neizmernu moć.
Po mome umu besne gorkih neuspeha bolovi.Vreli noževi bodu mi srce sa svakim dahom.
Znam, znam, slepac ja sam večiti.O Gospode, Tvoje Prisustvo ima nepojmljivu moć.
Ko kaže da je moja duša od crnog očaja sakata?Večnost, kao rob, sedi podno mojih stopala,
A Smrt, uplakano dete – bespomoćna je i jalova. ```O Kralju pastira,
O Kralju pastira,Samo još jednom preda mnom se pojavi.
Moj život je lažni san.Moja smrt je lažni san.
Odvedi ih od mene.O Kralju pastira,
O Kralju pastira,Samo jednom preda mnom se pojavi.
U gaju moje unutarnje svetlosti,U tihim dubinama moga srca,
Čujem muziku Tvoje Flaute što u dušu dira.Vidim Tvoju božansku svetu kravu,
Koja pase u krilu Tišine Beskonačnosti.O Kralju pastira,
O Kralju pastira,Samo jednom preda mnom se pojavi.
```U ovaj svet plamene lepote,
U ovaj svet igre davanja,U ovaj svet preplavljen sjajem,
Ja dođoh, ja dođoh, moje postojanje dođe. ```Izgubio sam dušu svoju kada sam se rodio.
Izgubio sam srce svoje kada sam zemlju prigrlio.Izgubio sam veru svoju kad sam se sumnjom nahranio.
Kada sam nadu oterao, sve svoje sam izgubio. ```Pustite me na miru, pustite me na miru.
Odmor mi treba u gnezdu mom u kom nebom jezdim.Moje krvavo srce za Božje načuljene uši.
Njegovo Srce moj je Domaćin, Njegova Duša moj gost.Pustite me na miru, moja uloga je završena.
O svete, sa ponosom tvojim neću više da se borim.Pouke tvoje divlje, udice su smrti
Zaboraviću – da u Gospodu se skrijem.Pustite me na miru, pustite me na miru.
Cilja svog najvišeg Dušu sam sad ugledao.U proticanju i sjaju blistavog Mora Tišine
Moj život čežnje svoju je ulogu pronašao. ```Moj Krišna nije crn,
On je zlato čisto.On Lično utkan je
U univerzalnu Lepotu, Raskoš i Svetlost.On izgleda taman zato
Što sam ja prosuo mastiloSvoga uma na Njega.
Inače, moj Voljeni je Sav Svetlost.Svetlost i Tamu On je stvorio,
On je unutar i izvan Kosmičkog Prostranstva.Sa ovim saznanjem,
Postići ću novo upoznavanjeSa svekolikim svetom.
```Moj život započe sa ponosom dužnosti,
Moj će život sa svetlošću lepote živeti.Moj će se život sa dušom stvarnosti igrati,
Moj će život sa visinom Božanskom završiti. ```Ja imam nebo, imam nebo.
Avaj, al’ ne i krila da bih leteo.A ipak imam nebo, imam nebo.
Ja imam dušu, imam dušu.
Avaj, al’ nigde Cilja na mom vidiku.A ipak imam dušu, imam dušu.
```Pitah svoga Gospoda Svevišnjeg, pitah:
Koji je moj zadatak, koji je moj zadatak?“Trudi se, dete moje, i plači da se izmeni lice tvoje,
I idi i celom svetu reci da Milost Ime je moje.”Hoću li, mogu li u tom uspeti?
“Što da ne, što da ne? Dah moj će hranitiTvoj život ljubavi, posvećenosti čiste.
Pobeda svuda blista kad predanost je sigurna.” ```Šta je brak?
Osmeh ljubaviŠto dve duše pušta
Da lebde u visini.Šta je brak?
Tame prokletstvo.Večno natezanje,
Bez izlaza u Svetlost.Šta je brak?
Pravo Ispunjenje Božije.U Tišini i Moći
Potvrda Njegove Vizije. ```Moj Bog još uvek živi,
Dušu svoju opet širi.Moj Bog još uvek živi.
Lek sam pronašao pravi -
Ljubav predanosti istinske.Lek sam pronašao pravi.
Bog i ja večno ćemo živeti.
Ja ću biti, a On će davati.Bog i ja večno ćemo živeti.
```Jedna istina da se nauči:
Ništavno je neznanje.Jedna istina da se sledi:
Put Milosti.Jedna istina da se živi:
Njega ne zaboraviti.Jedna istina da se bude:
Njegovo Srce i Lik. ```O Gospode, moja Ljubavi Najveća, koliko smo daleko
Koliko smo daleko od tihog zagrljaja ekstaze?Od besanih uzdaha i bolova srce mi je teško;
Krvareće srce moje, znam, mesto je našeg susreta. ```Srce moje neće više da plače i da tuži.
Dani i noći mi se u Božjoj Svetlosti rastapaju.Nad trudom života, moja duša
Vatrena je Ptica koja leti ka Beskraju.Spoznao sam Jednog i Njegovu Igru tajnu,
I prešao sam more Sna-Neznanja.S Njim u sazvučju se uz pesmu poigravam;
I Zlatno Oko Svevišnjeg prisvajam.Pehar Besmrtnosti do dna iskapio sam,
Prostranstva plodnog ja sam koren i grane.Svoj oblik spoznao sam i ostvario.
Svevišnji i ja smo jedno i večne trajemo dane. ```Nebo me doziva,
Vetar me doziva,Mesec i zvezde dozivaju me.
Dozivaju me zelene i guste šume,
Ples vodoskoka doziva me,Osmesi me zovu, suze zovu me,
Zovu me tanane melodije.Jutro, podne i veče me dozivaju.
Svak traži druga za igru,”Dođi, dođi!” svi zovu mene,
Svud oko mene jedan glas, jedan zvuk.Avaj, Brod Vremena plovi dalje.
```Prošlo je vreme kada sam se saplitao i saplitao.
Ali sada se samo penjem i penjem sve više i višeI daleko iznad beskrajnog Onostranog mog Cilja,
A Kapetan moj mi ipak naređuje: ”Nastavi, nastavi dalje!” ```Jednom kada je Mir pevao
Moj svet postade moga Oca Svetlost.Jednom kada je Ljubav pevala
Moj svet postade moga Oca Blaženstvo.Jednom kada je Istina pevala
Moj svet postade moga Oca Visina. ```Tamo gde je jednom Mir pevao
Ja postadoh reka Milosti moga Oca.Tamo gde je jednom Ljubav pevala
Ja postadoh blistavo Lice moga Oca.Tamo gde je jednom Istina pevala
Ja postadoh moga Oca vrhunska Trka. ```Gde je Istina, o Gospode?
“Tamo gde tvoj Voljeni prebiva.”Ko je moj Voljeni, Ko je?
“Onaj u Kome je tvoj život mira.” ```Mir, Mir,
Mir unutar srca moga nadmoćno vlada.Dirljiva flauta Gospoda Krišne
Svirala je na mom NebuI na mojoj Zemlji.
Senke razaranja mračnih demona
I zabluda neznanja mrkle noćiLeže zauvek zakopane u dubinama
Moga tela, uma, srca i života.Plamenovi moje težnje večno plove preko
Prostranih Voda Tvoje Samilosti. ```Pre zemaljskoga leta
Moga crveno-zelenog putovanjaMoja se duša rukovala sa Božijom
Visinom Samilosti.Pre nebeskoga leta
Moga plavo-zlatnog putovanjaMoj se život rukuje sa Božijom
Svetlošću Savršenstva. ```Ja pevam zato što Ti pevaš,
Smešim se jer se Ti smešiš.Zato što Ti sviraš na flauti
Ja sam postao flauta Tvoja.Ti sviraš u dubinama moga srca.
Ti si moj, ja sam Tvoj:To je jedino moje poistovećenje.
U jednom oblikuTi si moja Majka i moj Otac večni,
Svest-Mesec, Svest-Sunce,Sveprožimajući.
```Slušaću zapovest Tvoju, slušaću,
Tvojim ću nebom leteti, leteću.Ti si večno moj, moj sopstveni.
Blago moga srca Ti si.Za Tobom noću u suzama plakaću.
Za Tebe u zoru sa svetlom ću se smešiti.Za Tebe, za Tebe, jedino za Tebe, Voljeni.
```Moj san će se ispuniti
U velikom slavljuPosvećene vatre moje predanosti.
Tvoj Osmeh, Tvoja Flauta,
Tvoj Barjak, Svetlost Tvoje Svesti,Plesaće u svetu mom,
Znam, ja znam. ```Ti si lep, lepši, najlepši si
I u Edenskom vrtu Tvoja je lepota neuporediva.I Danju i noću neka Tvoj Lik živi
U samim dubinama moga srca.Bez Tebe, ne mogu da vide moje oči.
Sve je obmana, sve je pustinja.Svuda oko mene, iznutra i spolja,
Melodiju mračnih muka ja čujem.Moj svet je pun razdirućih bolova.
O Gospode, O moj prelepi Gospode,O moj Gospode lepote, u ovom životu,
Makar i na tren,Nek budem blagosloven
Da ugledam Tvoje Lice. ```O Gospode Svevišnji,
Pre neki danVideo sam Te i igrao se s Tobom
Pre nego dođoh u ovaj svet neznanja noći.Ipak, iznutra i spolja, sećam se svoje zlatne prošlosti.
Avaj, daleko, veoma daleko Ti si sada.Ptica moga srca plače i drhti
U najmračnijim bolovima. ```O moj Brode, moj Kormilaru,
O poruko Blaženstva Onostranog,Ponesi me. Srce mi je žedno i gladno,
I usnulo je dubokim snom.Na drugu obalu prenesi moje srce.
Svud oko sebe vidim smrti ples.Grmljavinu neizbežnog uništenja čujem.
Navigatoru moj unutrašnji, Ti si moj,Ti si Okean Samilosti beskrajne.
U Tebi gubim sebe samog,U Tebi gubim svoje sve.
```Ti ćeš čuti moju poslednju reč.
Sa tom nadomJa još uvek na Zemlji postojim.
Dozvoli mi da večno plešem u Tvom Srcu,U noćima tuge i danima radosti.
Osećam da bolnije je mučenje srećeNego mučenje tuge,
Zato što, kad sam srećan, zaboravljam na Tebe;I povređujem Tvoje Srce.
```Koliko dugo ću dugo još plakati Majko?
Koliko ću dugo plakatiSam, u tamnoj sobi, Tebe voleći?
Ti poznaješ moje skrivene misliTi poznaješ gorljivost moga srca.
Zašto me mračna smrt svakoga dana muči?Koliko ćeš dugo odlagati, Majko?
Koliko dugo ćeš odlagati?Kao što je Isus imao Mariju
Tako si i Ti moja Majka Sveta. ```Prelepo si, O Biće Apsolutno,
Tvoj sam rob ja.U Tvojoj Pobedi je moja pobeda,
Moje ushićenje beskrajno.Nebrojene boli moje je srce propatilo da bi Tebe spoznalo.
Zato ka Srcu Tvome odapinjem strelesvog otrova zlovolje.
Oslobođen od grešaka, obustavljenih misli,Nikakvih želja sad nemam ja.
O Lepoto Onostrana,Rob sam Tvoje Nektar-Samilosti.
```Smrvi potpuno sve nade moje.
Samo mi jednu nadu ostavi,Nadu da ću naučiti
Jezik Tvoje unutrašnje TišineU mojoj krajnjoj i bezuslovnoj predanosti.
U Tvome Nebu, čistom i slobodnomJa biću miran i savršen.
Danas ptica moga srca plešeU slavlju nadzemaljske Svetlosti.
```Bog tada beše Ljubav
Tako ljubazan i dobar.Bog tada beše moj
I dole i gore. ```Bog sada Svetlost je,
Blaženstvo, Blaženstvo.Moje Sve, moje Sve,
Bog sada Svetlost je. ```O Vreme i Prostore,
Vi mi ne trebate.Moj dah je privukao
Mog Svevišnjega Lice.O Dubino i Visino,
Ne trebate mi.Moja duša je donela
Svetlost Stvarnosti.Ne trebaš mi,
O Zlatni Cilju,Potražio je Moj Gospod
Dušu Putovanja mog. ```Mašto, o Mašto moja!
Tebe moj život obožava.Neću te odvajati od sebe.
Mašto, o mašto moja!U neistinama, vezujućim lažima, neću plakati;
Neću prihvatiti život ružnoće nečistote ja.U beznačajnoj pobedi neću se smešiti i radovati.
Mašto, o mašto moja!Na poziv smrti neću odgovoriti
Ta ja sam duša, smrti nemam ja.Ne, više nikada pogrešnim putem neću hoditi.
Mašto, o mašto moja! ```O, vera šta je i sumnja šta je?
Vera je sunce što s one strane strane groba život daje.Sumnja je iznutra i spolja bitka izgubljena.
Ko sumnja, plače: “Meni spasa nema”. ```Majko, ako od Tebe izgubim,
To je moja jedina Pobeda.Šta god da sam u Tvoje Ruke predao
To je moja jedina ušteđevina.Za mene ostalo nema nikakvu vrednost,
Samo rasipanje,I samo me muči i
Stoji kao teret na putu mom.Ne mogu to da upotrebim.
Kada od Tebe izgubim,Nakon što postignem
Svoju punu spoznaju,Znam, najveća nagrada dočekaće mene.
```Vreme je da se oprostimo.
Ples srca sad će započeti.Barjak Božanske Ljubavi
Beskrajnim nebom danas će se viti.Sunce, Mesec, svest besmrtna,
Tajno blago Beskonačnosti, Sama Stopala Gospoda Sveta,Dalekih Nebesa Poruka Blagoslova
Plima oslobođenja,Prebivalište božanskog Nektara,
Sve biće ujedinjeno u srcu našega sveta. ```Mi smo hodočasnici Gospoda Svevišnjeg
Na Putu Beskraja.Razbili smo noć
Mračne tame, nesvesneI večni, neukrotivi strah od smrti.
Brod Svitanja nadzemaljske SvetlostiDoziva nas,
I Pilot SvetaBlagoslovene veze Božanske Ljubavi
Doziva nas.Ruke Oslobodioca vuku nas
Ka Okeanu velikog Nespoznatog.Osvojivši životni dah
Zemlje Besmrtnosti,I noseći visoko podignut Barjak
Gospoda Svevišnjeg,Vratićemo se:
Mi, kapljice i plamenoviSvetlosti Preobražaja.
```O moj Oče-Sine, Svevišnji,
Sada kad nas dva smo se sjediniliI kad smo jedan drugog zadobili,
Nema ničeg što nismo učinili. ```U vrhunskoj tajnosti ja vidim Tebe.
Ti živiš u mojim očima, u mojoj uspavanosti,U mojim snovima, u mojim bdenjima slatkim.
U zadivljujućoj životnoj radosti,U ambisu krila smrti,
Tebe gledam ja.Tvoja Igra Ljubavi moj je svet.
```Mada podučavam, ja najveća sam budala;
Mada volim sve duše, zao sam.Ja nisam snažan, ipak za slabe se borim;
Svojevoljno sam sebe kupio i sebe prodao.U svakom predahu svome životu protivrečim.
Za mene su uvek iste sve istine i laži.Za mene su On i sva zemaljska bića jedno.
U Njegovim prostranim Nedrima letimo, On leti u nama. ```Nebo me se boji,
Šta ja mogu?Letim iznad njegove radosti,
Probijajući se u Plavetnilu.Zemlja me se boji,
Šta ja mogu?Sečem njeno Drvo-Neznanja
Da posadim Istinu.Pakao me se boji,
Šta ja mogu?Samilost moja oslobađa
Iz stega bol njegovu.Moja duša me se boji,
Šta ja mogu?Znam da Večnost tela je
Sad na vidiku. ```Mome egu treba,
Moja duša ima.Moj ego pokušava,
Moja duša izvršava.Moja ego zna kakav problem postoji,
Moja duša postaje odgovor koji postoji.Ja nisam sam;
Unutar mog neprosvetljenog sopstvaMoj je ego, ogoljena smrt moja.
Ja nisam sam;
Unutar moga snežnobelog srcaMoja je duša i plamen moga Duha.
```Služio sam Boga s ljubavlju.
Njegovo Blaženstvo moja je nagrada.Služio sam Boga sa strahom.
Njegova tuga moj je rezultat.Služio sam Boga da bih Ga video.
On dolazi, ali ja Ga ne vidim.Služio sam Boga.
Ni sam ne znam zašto.On je sada osvojen -
Moje Sunce samo-otkrovenja. ```Neizmerno dragocena je Božja Volja,
Da poništi Moć Njegovu niko ne može.Neizmerno su dragocene ljudske suze,
Samo one mogu Božji Čas da prigrle.Ljubav je ljudska neizmerno dragocena,
Razotkriva Njegovo Lice od Zlata.Neizmerno je dragocen Božiji Dar:
Njegova Milost što sve ispunjava. ```Uzalud sam pokušavao, uzalud pokušavam
Let prolazne misli da uhvatim.Uzalud sam pokušavao, uzalud pokušavam.
Uzalud sam se igrao, uzalud se igram
U glibu neznanja ambisu sivom.Uzalud sam se igrao, uzalud se igram.
Ali Sutrašnja priča neće biti ista;
Sve svoje misli s Večnom Igrom venčaću ja.Ali Sutrašnja priča neće biti ista.
Ali Sutrašnja priča neće biti ista;
Pobeđeno neznanje ukrotiću tada.Ali Sutrašnja priča neće biti ista.
```Svet i Bog
Kako da se usklade?Teško?
Ne, nije.Bez velikog iznenađenja.
Bog je naš Otac,
Svet je naša Majka.Ta živa istina,
Naša je zaštita.Otac je Lice,
Osmeh je Majka.Jedno bez drugoga
Uzaludna su oba. ```Plašim se da pričam, plašim se da pričam.
Slabo mi je srce, jezik zavezan.Plašim se da mislim, plašim se od misli.
Moj um je divalj i sklon propasti.Plašim se da vidim, plašim se da vidim.
Plodovima drveta-Neznanja ja se hranim.Plašim se da volim, plašim se da volim.
Oko mene i nada mnom oblaci sumnji.Plašim se da budem, plašim se da budem.
U meni život vere davno je sahranjen. ```Uzalud pokušavam da prodam ogromnu gordost svoju;
Nijedna duša neće da se izloži riziku.Moj voljeni Gospode, hajde pokušaj Ti!
Tog divljeg pastuva životne snage samo Ti možeš jahati.Što me više nedra bole, to ona više raste.
Moja glad ludom se pravi,Za moje neznanje škole nema.
Noć prodirućeg uništenja teče. ```Misao je most
Između pakla i Raja.Misao je moć,
Magija neprestana.Misao je alatka
Da se njome obradi život ljudski;Njen dar je osmeh,
Njena pobeda, oštrica mudrosti.Delanje je plod
Uzvišene i jadne misliDa otvori i zatvori
Vrata Božije Samilosti. ```Ljubav je put koji vodi
Naše duše ka beskrajnom jedinstvu.Ljubav je oluja strasti koja
Kovitla vitalne snage prašinu.Dete Ljubavi je plamen osećanja.
Oči ljubavi su oslobođenje, strah.Srce ljubavi je dah ili smrt.
I ljubav je jeftina, ljubav je skupa. ```Sećam se...
Moja majka je volela mene, svoj svet.Moj otac je voleo mene, svoj san.
Moj dom je voleo mene, svoje ’najviše’.Sećam se...
Sa cvatućom zorom molio sam se,Sa blistavim Suncem igrao sam se.
Moj život, nektar-veselje.Sećam se...
Sa treperavim zvezdama pevao sam,Sa plovećim Mesecom plesao sam.
Sve je izgubljeno, nažalost, prebrzo.Sećam se, sećam se, sećam se.
```More Mira Radosti i Svetlosti
Znam, van dohvata mi je.Noć čije jecaje oluja razdire
U meni sada besni i protiče.I vapim glasno, al’ uzalud sve je;
Bespomoćan sam, Zemlja me ne čuje!Bol moj da podeli moćna duša gde je?
Samo smrtonosnu strelu nalazim.Ja splav sam samo u moru Vremena,
Vesla su moja sa palube sprana.Otkud mi nada da dočekam zoru
Božjeg večitog Dana?Al’ slušaj! Sad Tvoju zlatnu Flautu čujem.
Njen zvuk Visove Nebesa spušta.Sada spašen sam, O Apsolute!
Nesta smrti! Nesta noći pune besa! ```Gospode Prirode, Sunce što nad svim se rađa!
Ko će drugi do Tebe o Tebi zboriti?Kroz večnost Osmeh tvoje Milosti
Sve duše koje teže zova tame oslobađa.O, Stvarnosti Jedinstvena! Spona si što se plete
I ponor najniži s visinom najvišom spaja.U Tebi osećaju svoje svetlo utočište;
U Tebi sva bića kreću se, mašu i lebde.Da vidimo Tvoj sveprevazilazeći mistični Oblik
Zlatne vizije moć nam nije dana;Ti si zenit svih naših dana,
Navigator neuporedivi u oštroj oluji naše smrti. ```Ti si mi danas podarila
Poruku predanosti.Ja sam Tebi ponudio
Sam cvet svoga srca.U mrkloj noći sa suzama,
U nepoznatoj zatvorskoj ćeliji obmane,U zdanju konačnosti,
Neću da boravim više.Ja znam, Ti si moja
Znao sam to oduvek, Majko,O Kraljice Večnosti.
```Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji!
Ja Ti se klanjam, klanjam se.Moj život je Tvoj zlatni plug;
Cilj moga puta je Tvoj duševni San.Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji!
Ja Ti se klanjam, klanjam se.Svevišnji, ja sam Milost Tvoja blistava.
Moj svet su Tvoja Stopala od Svetlosti;Moj dah je zmaj Tvoje Vizije.
Ti si jedna Istina, jedan Život, jedno Lice.Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji, Svevišnji!
Ja Ti se klanjam, klanjam se. ```From:Sri Chinmoy,Moja Flauta, Sri Chinmoy Lighthouse, New York, 1972
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/mf