Ali, dođe trenutak kad duša fotelje postane razvijena. To je kao sa detetom iz vrtića. Nekom detetu možda treba godina, nekom drugom možda trebaju dve godine pre nego što postanu spremni da napuste vrtić i da odu u školu. Kad će doći to vreme, odrediće Božansko, Svevišnji. Ljudska bića svesno napreduju, ljudska bića napreduju i nesvesno. Međutim, ako to radimo svesno, onda je naš napredak vrlo brz. U slučaju fotelje napredak je vrlo, vrlo spor. U mineralnom životu, životu biljaka i životinjskom životu napredak je vrlo spor zato što nema svesnog napora. Ako nešto uradimo nesvesno, mi na kraju dobijemo rezultat. Ali ako se trudimo svesno, onda možemo da to radimo brzo.
Dete plače za nečim. Ako si zadovoljan detetom, onda ćeš mu dati ono što želi. Ako dete zna kako da ti udovolji, onda će to raditi svake minute, svake sekunde. I ovde, takođe, ako se budemo svesno molili i meditirali u svakom trenutku, možemo učiniti čuda u svom životu. Možemo biti čisti, možemo biti božanski, možemo biti mirni i blaženi. Ali ako to budemo radili nesvesno, danas ćemo imati mir, a sutra već ne.
Prema tome, ova fotelja, stena i kamen nesvesno napreduju. Oni zavise od uzvišenije Moći. Ljudska bića takođe zavise od uzvišenije Moći, ali ona takođe ulažu svestan napor da steknu Milost odozgo. Ali, čak i u slučaju fotelje, dođe vreme kad se duša razvije za drugačiji život.From:Sri Chinmoy,Čuda, emanacije i snovi, Agni Press, New York, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/med