„Ovo me podseća na jednu priču”, rekao je Učitelj osmehujući se, „o vrlo poznatom duhovnom Učitelju koji je imao jednog velikog obožavatelja i prijatelja, koji je kasnije postao njegov učenik. Učiteljev prijatelj je bio veliki učenjak i sudija. Dok se Učitelj bavio politikom, ovaj prijatelj mu je bio obožavalac i pomoćnik u tom polju, ali kad je Učitelj započeo duhovni život, bilo mu je teško da ga prihvati za Učitelja. Rekao je: ’Napustio si Indiju. Indija još nije slobodna i nezavisnost još nije stečena’, tako da je otišao da pomaže jednom velikom piscu iz Indije u njegovom radu.
Onda je jednog dana jedan drugi učenik, koji je boravio u kući tog velikog pisca, dobio od Učitelja vrlo lepo, duhovno pismo. Učenik je pokazao to pismo Učiteljevom starom prijatelju i prijatelj je bio duboko dirnut. Napisao je pismo Učitelju u kojem kaže da bi želeo da dođe u Ašram. Učitelj mu je odgovorio pismom u kojem je rekao: ’Ako možeš da se odrekneš pušenja lule, onda će ti biti odobreno’.
Kad je prijatelj došao u Ašram i video Učitelja, rekao je u sebi: ’Ako sad u tebi ne vidim Gospoda Krišnu, neću poverovati da si ostvaren’. Naglas je rekao: ’Ti kažeš da si ostvario Šri Krišnu. Ali ipak ne mogu da te prihvatim kao svog Učitelja jer sam te prvo prihvatio kao prijatelja’. I ranije su se ova dva prijatelja na taj način šalili. Ali, tog dana je on stvarno osetio prisustvo Gospoda Krišne u svom starom prijatelju i odmah je postao potpuno duhovan i posvećen.
Učenik-prijatelj je imao primerak Bagavad Gite sa sobom. Već četrdeset godina je svakog dana recitovao stihove iz nje. Rekao je:’Pošto osećam prisustvo Krišne u tebi, onda si ti za mene Krišna. I pošto sam te sad prihvatio za svog Gurua, ne moram da proučavam Gitu i klanjam se Gospodu Krišni kako je to ovde napisano. I zato ti dajem svoj primerak Gite koja je predstavljala moj oblik duhovne prakse’.
Učitelj je prihvatio knjigu i onda mu je vratio uz blagoslov i rekao: ’Ja sam savremeni Krišna. I sad, ova knjiga je moja. Molim te da uzmeš primerak Bagavad Gite. Dao si je meni, a ja ti sad kažem da je uzmeš i proučavaš’.
Tako i ovde, nalazimo istu stvar. Ovaj peni je postao moje bogatstvo i sad je tvoj. Molim te da ga zadržiš.” Učitelj je uputio učeniku široki osmeh. „Eto vidiš kako veliku priču mogu da napravim od malog događaja!”From:Sri Chinmoy,Moć Ljubavi i Cvet Zahvalnosti, Agni Press, New York, 1975
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/lp