Mnogo puta imamo dobar osećaj o svojoj braći i sestrama učenicima tokom visoke meditacije, na primer, ali tu meditaciju ne sačuvamo ili ne učinimo dinamičnom. Imamo dobru meditaciju, ali kasnije na nju zaboravimo. Umesto toga, trebalo bi da pokušamo da započnemo sa istim iskustvom sledećeg puta kad budemo meditirali. I može se ići dalje, dublje, više. Kad jednom to putovanje otpočne, kad jednom uvidimo božansko u drugima, to iskustvo bi trebalo da bude kao voz, nezaustavljivi voz, i trebalo bi da probamo da vidimo još više božanskog u drugima.
Postoji takođe još jedan način da se vidi božansko u drugima, a to je da neprestano mislimo na Izvor. Postoji nešto u vama što želi da vidi božansko u drugima. Ako pronađete to nešto, videćete da to nije u fizičkom, vitalnom ili u umu. Fizičko u vama plače samo za više sati sna. Vitalno u vama želi da dominira svetom i da gospodari drugima. Um želi da pronađe grešku u ostatku sveta. Ali nešto unutar fizičkog tela, vitala i uma vas podstiče i inspiriše da vidite božansko u drugima. Ako potražite ono što vas inspiriše, videćete da taj unutrašnji plač dolazi iz vaše duše. Ovaj unutrašnji plač neprestano želi zadovoljstvo, a zadovoljstvo dolazi samo od posvećenosti, samo od jedinstva; samo od toga da vidi božansko u sebi i drugima i postane posvećeno i bezrezervno jedno sa tim božanskim.From:Sri Chinmoy,Životna potraga i samootkrovenje, Agni Press, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/led