Ali u slučaju duhovnog Oca, božanskog Oca, to je drugačije. Kada tragalac napravi grešku i potrči ka duhovnom Ocu, duhovni Otac će bez sumnje zaštititi dete, tragaoca. Otac će tada odmah pokušati da uđe u srce tragaoca sa Svetlošću. Ljudski otac će tajno grditi, ali božanski Otac neće grditi; On zna da od grđenja nema koristi. On pokušava da vidi šta nije u redu kod tragaoca. On vidi da je tamo tama, da je tamo neznanje, i kaže: „Sada, ako uđem u tragaoca sa Svetlošću, Svetlost će rasterati tamu. Tada će Svetlost osvetliti neznanje i transformisati ga u znanje i mudrost.“ Ova mudrost će učiniti da tragalac oseti da treba da ostane miran, smiren i tih, i da ne upada u sukob ili da nekoga udari. Božanski Otac to postiže Svetlošću, unutrašnjom Svetlošću, ulivajući unutrašnju Svetlost u tragaoca. Ljudski otac će javno štititi, a zatim tajno grditi, jer ljudski otac nema tu čistu Svetlost, božansku Svetlost da osvetli našu tamu ili rastera pogrešne sile u nama.
Na oba načina iskušenje će biti savladano: božanski Otac će ga savladati kroz Svetlost, a ljudski otac kroz strogu disciplinu. Ali to ne znači da ćemo nastaviti da pravimo greške, a zatim ići kod našeg Oca po oproštaj, jer ćemo jednog dana proliti gorke suze ako čujemo nekoga kako kaže da je naš Otac bio pristrasan prema nama.
KK 10. Božanski Život: da li je on daleki vapaj?, str 15-17.↩
From:Sri Chinmoy,Khama karo (Oprosti mi), Agni Press, 1987
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/kk