Možete da napravite poređenje između toga kada je duša u fizičkom svetu na Zemlji i kad nije u fizičkom, kad je u svetu duša. Na Zemlji primećujemo samo fizičko telo, vital i um, ali tu postoji i nešto što nazivamo suptilnim telom, suptilnim vitalom, suptilnim umom i psihičkim bićem, predstavnikom duše. Očekujemo da suptilna bića budu bar malo bolja nego fizička, ali su ponekad podjednako beskorisna. I suptilnom telu, vitalu, umu i srcu treba priprema, ili će i oni biti beskorisni poput fizičkog tela, vitala, uma i srca.
Obične duše koje ne teže sigurno mogu da zaborave na Boga na Nebu. Možemo stajati pred hramom, pred oltarom, pred statuom Božanstva, ali naš um može da bude na nekom drugom mestu, a srce na nekom drugom. Vidimo fizički aspekt, nešto napravljeno od kamena; ali iako stojimo tačno pred njim i gledamo ga, nismo jasno svesni, pa nam čak ni ne pada na pamet ideja da taj fizički objekat predstavlja najvišeg Svevišnjeg.Postoji velika razlika između unutrašnjeg vida i mašte. Mašta ima sopstvenu realnost; može biti veoma visoka, veoma uzvišena i veoma duboka. Mašta može doći iz veoma, veoma visokog carstva svesti. Ali izvor vizije je beskonačno viši čak i od najvišeg nivoa
Vizija je po visini poput Himalaja, dok je mašta poput malog brda. Kad maštamo, obično je tu zaposlen naš um. Ne kažem da to mora biti u pitanju prizeman um; može se raditi o višem umu. Ako maštamo o nečem izuzetno uzvišenom, veoma božanskom, veoma čistom i ako to možemo ispoljiti, to je veliki blagoslov za Majku Zemlju. Ali, kad koristimo svoju viziju ili Treće Oko, u nama i kroz nas deluje sam Izvor tvorevine.Kad ti, kao tragalac, održavaš svoju težnju na najvišem nivou, to nesumnjivo pomaže svima koji su ti bliski i dragi; to im može predstavljati ogromnu pomoć. To se neće dogoditi samo u tvom Centru; tvoja težnja može da ode i da pomogne braći ili sestrama učenicima u japanskom ili u nekom drugom Centru. Zato ja kažem, ako je jedna osoba u svojoj najvišoj svesti, to pomaže njegovim dragim ljudima bez obzira gde se nalaze. Naši dragi su članovi naše duhovne porodice, ne samo u istom Centru već i u drugim Centrima. Težnja pojedinca, bez obzira kojem Centru pripada, može biti od ogromne pomoći drugima. Slično tome, kada se dogodi nešto nesrećno, to odmah snižava svest drugih.
Definitivno naša težnja ili nedostatak težnje utiče na svet oko nas — kako na mali svet u našoj neposrednoj blizini, tako i na veći svet, planetu Zemlju.Primenite snagu svoje imaginacije. Ukoliko iskoristite snagu imaginacije, moći ćete da vizualizujete Njegova Stopala, Njegove Oči, Njegovu Poruku i Njegov San - onaj San koji On želi da ispolji u vama i kroz vas i kroz svaku osobu na Zemlji. Za svaku osobu On je posejao novi San. Treba da se molite da On ispolji Svoj San u vama.
Kad pevate drugi deo, sa najvećom poniznošću treba da osećate da su se vaše telo, vitalna energija, um, srce i duša prostrli pred Njim. Zamišljajte da se vaša duša klanja pred Svevišnjem i da je prate vaše srce, um, vital i fizičko biće. Sve što imate i sve što jeste u potpunosti je pred Stopalima Svevišnjeg.
Ja koristim reč „klanjanje“, ali klanjanje nije prava reč. Naklon može da bude i kad se samo klimne glavom. Treba da osetite da se klanjate na tradicionalan indijski način, kad se leži ničice na zemlji pred statuom u hramu. To ne znači da spolja treba da pravite predstavu od toga; nikako! Ako se pružite na pod pred nekom statuom dok razmišljate o sutrašnjem doručku, to neće biti ni od kakve koristi. Treba da u potpunosti osetite da ste mali kao trun prašine ili zrno peska. Kad bi poniznost Svami Vivekanande izbila na površinu, on je govorio da Šri Ramakrišna može da načini milion Vivekanandi samo od trunki prašine i zrna peska. To je iskrena poniznost. Tu vrstu klanjanja treba da zamislite kad pevate ovu pesmu. Treba da postanete otelovljenje najčistije poniznosti i da osećate da ste samo trun prašine i da tu beznačajnu stvar polažete pred Stopala Svevišnjeg.Mi moramo da znamo odakle dolazi iskrenost. Ako je iz srca, onda će ta iskrenost biti potpomognuta prosvetljenošću duše. Ali ako dolazi iz uma, ta iskrenost nije pouzdana. Iskrenost uma je kao neki oportunista. Ona kaže: „Biću isken prema tebi ako mi učiniš veliku uslugu. Ali ako mi ne učiniš veliku uslugu, onda neću biti iskren“. Veoma često se mentalna iskrenost ponaša kao prvoklasni oportunista, a pravi krivac za to je naša vitalna energija. Kada naiđe vitalna energija, lako može da promeni ideje uma, čak i ako um ima dobre namere. Vitalna energija može da promeniti osećaj iskrenosti koji ima um.
Iskrenost sama po sebi nije dovoljna da bismo saznali da li udovoljavamo Bogu. Iskrenost je prvi korak. Drugi korak je odlučnost. Svakog dana treba da budemo iskreni prema sebi. Kad imamo pogrešne misli, možemo reći: „Imao sam pogrešne misli. Prepoznao sam ih i shvatio sam ih; priznajem da sam imao loše misli, nebožanske misli, nezdrave misli, neinspirativne misli. Zaista sam iskren“. Istina, mnogi ljudi nemaju nimalo iskrenosti. Stoga se mi ponašamo daleko bolje nego drugi, koji čak ni ne priznaju niti prepoznaju svoje loše misli. U našem slučaju mi smo bar spremni da priznamo da smo gajili pogrešne misli, vitalne misli. Ali tad mora da se pojavi i odlučnost. Ako nema odlučnosti, nećemo načiniti korak dalje.
Koliko ljudi prepoznaje svoje pogrešne postupke? Opet, koliko ih je odlučno da ne ponove te radnje? Samo ako oistoji odlučnost, možete ići korak napred. Osim toga, čak i ako smo danas odlučni, možda nećemo uspeti da promenimo svoje loše misli i pogrešne postupke. Odlučnost ne samo da treba da se pojavi, već mora i da traje – bez obzira koliko smo puta popustili. Koliko puta dete padne pre nego što nauči da hoda kako treba? Na samom početku, ono iskreno pokušava da se uspravi i prohoda, ali njegova iskrenost nije dovoljna. Potrebna mu je i odlučnost. Da nema odlučnosti, dete bi odustalo ako padne. Ono stalno iznova mora da ispoljava svoju odlučnost.
U tvom slučaju, u slučaju svih drugih ljudi, iskrenost je apsolutno neophodna. Ona je od vrhunske važnosti, ali nije i dovoljna. Potrebna nam je i odlučnost. A čak i kad imamo odlučnosti, neophodna nam je i Božja Milost. Inače, odlučnost može da se pojavi iz vitala, a ne iz psihičkog bića ili duše. Odlučnost vitalne energije kaže: „Služeći se svim sredstvima, sutra ću postati dobra osoba“. Taj pristup, međutim, neće preobraziti naše postupke.
Jedina stvar koja deluje je Božja Milost. Treba da se obratimo Bogu molitveno i sa suzama: „Daj mi odlučnosti da promenim svoj život. Onda ću biti sposoban da te uvek zadovoljim na Tvoj sopstveni Način“. Ako do odlučnosti dođemo kroz molitvu ili meditaciju, to je onda istinska odlučnost. Inače, ako na nasilan način unosimo misli i ideje u svoje biće, ta odlučnost nije prava odlučnost. Prava odlučnost mora doći kroz molitvu u suzama ili kroz veoma uzvišenu meditaciju. Jedino ako naša odlučnost nastane na takav način, ona će moći da promeni naš život. Inače, sama iskrenost nije dovoljna, iako je bolja od neiskrenosti.Sa duhovne tačke gledišta, ne možemo da odvojimo tamu od svetlosti. Bog je i u tami i u svetlosti. Ali mi hoćemo Boga koji je u svetlosti, ne onog drugog. Šri Ramakrišna je kazao: „Bog je i u pobesnelom slonu, a i u čoveku koji sedi na njemu. Hoću li poslušati Boga koji je na vrhu, koji mi viče da se sklonim sa puta, ili ću dozvoliti slonu da me uništi?“ Naravno, ako je Božja Volja, pobesneli slon će postepeno postati poslušan; postaće dobar i božanski.
Dakle, kad ugledam nekog, ja istog trenutka vidim božanski aspekt u njemu. Posle spoznaje, sve vidite kao božansko. Zato kažem da Bog svakog od nas vidi kao drugog Boga. Čim pogledate u ogledalo ili u neku drugu osobu, vi vidite fizičko telo. Ali kad ja nekog ugledam, kao magnetom sam privučen ka najvišem božanskom u toj osobi. Kad pogledam neku osobu, čak i ako je to pijanica ili napasnik, odmah ću ugledati božansko u njemu. A onda ću videti da je to božansko u njemu prisutno u beskonačno maloj meri, da je mrvica, a da su nebožanske stvari svuda oko nje. Ali moj fokus ili pažnja biće odmah usmereni na njegov božanski aspekt.Kada vidite prirodnu lepotu drveta, imate jednu vrstu osećaja. Unutar celog svog bića osećate Prisustvo Boga. Ali ako su božićna svetla na drvetu i ako je prekriveno ukrasima, to vam pruži radost na nekoliko minuta, ali ta radost ne traje. Ona daje radost vitalnoj energiji, ali ne dotiče same dubine bića.
Povremeno, kada muzičar uđe u svoju dušu ili u samu njegovu dubinu svog bića, njegovo sviranje je apsolutno jednako dobro kao molitveno i duševno pevanje. Ali, nažalost, ako moram da budem veoma iskren, to se najčešće ne dešava. Znam da sam kao pevač daleko bolji nego kao muzičar. Kada pevam duševno i predano, moj glas nosi mnogo više božanskog nego moji instrumenati. Moj omiljeni instrument je esradž. Ali ni moj esradž nije dorastao mom glasu.
Ipak, instrumentalna muzika nam istinski pruža radost. Ne možemo sve vreme da budemo u duši ili srcu. Moramo da uđemo i u vitalnu energiju. Ovde govorim o dinamičnom vitalu, aktivnom vitalu, ne o emocionalnoj ili nižoj vitalnoj energiji. Možemo nahraniti tu dinamičnu, aktivnu vitalnu energiju punu elana instrumentalnom muzikom. Ali ako želimo da upijemo nešto veoma, veoma duboko, nešto što će nam pomoći da se uzdignemo visoko, više, najviše, onda je duševno pevanje prava stvar za to.
Mnogo, mnogo puta sam video da kada ljudi pevaju veoma molitveno i duševno - ne pesme koje su brze i živahne i koje raduju naš vital – već pesme kao što su Jiban debata ili Bhulite diyona – Majka Zemlja ili duša tog određenog mesta primaju svetlost. Posle se ta svetlost širi kao iz fontane; širi se iz bilo kog dela sveta gde ljudi pevaju duševno.
Isti ti pevači mogu biti i odlični muzičari, ali obično njihovi glasovi nose u sebi više božanskog nego njihovi instrumenti. A opet, kad neki super-izvrsni muzičari sviraju sa svojih najviših i najdubljih delova bića, to je jednako dobro kao pevanje. Ali mnogo puta se dešava da naša nemirna vitalna energija istupi kada čujemo instrumentalnu muziku. Tada muzika nikada ne može biti toliko inspirativna kao duševno i molitveno pevanje.
Da se vratim na tvoje pitanje, moja muzika definitivno pomaže atmosferi Zemlje. Ne moram da budem ja taj koji svira ili peva. Kada bilo koja grupa ili vrsni pevač zapeva duševno, ne samo da mi topi srce, već i odmah ulazi u univerzalnu svest.Ja sam poslednja osoba u Božjoj celokupnoj tvorevini koja će bilo kome zamerati. Drugi mogu da mi zameraju do kraja života. Drugi mogu da nose svoju ljutnju i uznemirenje sa sobom do svog poslednjeg daha, pa čak i nakon poslednjeg daha možda neće oprostiti ljudskom rodu. Ali to je glupo, a ja sam, na svu sreću, mudar. A opet, što se mene tiče, ako Svevišnji želi da prihvatim svoje depresije, uznemirenja ili nezadovoljstva, moram i to da učinim. Ali ja se toga ne držim danima, mesecima i godinama, kao obična ljudska bića. To je previše. Ja pokažem svoje nezadovoljstvo na nekoliko sekundi, nekoliko minuta ili nekoliko sati. Ako je prestup veoma, veoma ozbiljan, mogu na tim stvarima da se zadržim nekoliko dana ili nedelja, ali nikad mesecima i godinama.
Neiskreni tragaoci ne pate ako ne poslušaju svog Učitelja. Kad ne poslušaju, oni postanu prkosni; zatim ga iznevere i onda su propali! Ali kad me ne poslušaju učenici koji su izuzetno iskreni, oni će duboko patiti ukoliko se ne oslobode krivice, a to će uraditi tako što će mi ponuditi osmeh zahvalnosti. Mogu da mi ponude svoje osmehe lično ili putem Transcendentalne fotografije. Prema tome, kada me ne poslušate, sedite pred moju Transcendentalnu fotografiju i pokušajte da iznesete na površinu osmeh iz svog srca, svog uma, vitalne energije i tela. Tad ćete izbaciti smeće iz sebe, a takođe će i moja beskrajna samilost i beskrajna naklonost izaći na površinu. Na taj način možete da se oslobodite krivice.
Ako postoji iskrena zahvalnost, Bog uklanja sve vaše grehe - sve loše stvari koje smo uradili. Ukoliko nema iskrene zahvalnosti, onda ćete možda patiti do kraja života. Ako se zahvalnost pojavi u obliku veoma duševne molitve ili veoma duševne meditacije, onda otelovljuje sve. Ali ukoliko je to samo uzgredno osećanje, kao kad kažemo: „Hvala ti“, onda je takva zahvalnost beskorisna. Ponekad uživamo samo u vitalnom zadovoljstvu i delimo ga sa drugima kad kažemo: „Hvala ti“. To osećanje je milione i mililjarde milja daleko od prave zahvalnosti.Vi ujutro meditirate u šest sati. U devet ili deset sati već ste se upleli u gužvu i metež života. Ali ako možete da zamislite da molitvena meditacija koju ste obavili u šest sati još uvek živi u vašem srcu, onda će vam to koristiti celog dana.
Zatim, uveče pokušajte da se setite dobrih stvari koje ste uradili tokom dana. Loše stvari ćete zaboraviti; pamtićete jedino dobre stvari. To što činite nije pogrešno; vi ne živite u izmišljenom svetu. Vi jeste uradili te stvari u stvarnosti; sad samo koristite svoju maštu da ih ponovo iznesete na površinu.Ti si dao svoje srce, dušu i život našem putu; to je tvoje celokupno duhovno postojanje. Između tvog života i našeg puta, između tebe i tvog Učitelja, postoji večna magnetna privlačnost. Ja prema tebi osećam jedino božansku ljubav i ti prema meni osećaš jedino božansku ljubav. Božanska ljubav je sva jedinstvo. U božanskoj ljubavi Učiteljevo srce i srce učenika su jedno. U božanskoj ljubavi, vapaj tvog srca i staza su jedno. U božanskoj ljubavi ti i tvoj Učitelj ste jedno.
Postoji ogromna razlika između ove vrste božanske ljubavi i obične ljudske ljubavi. Božanska ljubav u svakom trenutku neminovno raste i sija. Ljudska ljubav će rasti samo da bi pukla kao balon. Na neko vreme će rasti i rasti, ali će na kraju da se raspadne na komade. Međutim, ljubav koja počinje iz duše javlja se spontano i ne prestaje. I u svakom trenutku pruža nam ogromnu radost. Takva je Ljubav koju osećaš prema Svevišnjem i prema našoj stazi. Ona se javlja spontano i ne prestaje. I svakog trena ti pruža radost.
Ljudska ljubav je kao ovozemaljska hrana. Ako dva ili tri sata budete neprestano jeli, razbolećete se. Ali božansku hranu možemo da jedemo beskrajno dugo. Naša glad za ljudskom hranom je ograničena, dok je naša glad za božanskom hranom beskrajna. Božanska hrana su Božja Samilost i Božja Naklonost. One su večne, beskrajne, besmrtne. Moja samilost, brižnost i ljubav prema vama i čovečanstvu je beskrajna. Te božanske osobine nisu samo moja svojina. One su svačije urođeno pravo, ali ne koriste ih svi.
Božanska ljubav je jednostavna, čista i neprestana. Ako biste mogli da ostanete u vrtu svog sopstvenog srca, u vrtu srca svog Učitelja i u Vrtu Srca svog Voljenog Svevišnjeg, u svakom trenutku biste osećali spontano privlačenje božanskoj ljubavi. Tada biste videli i osećali na svojoj stazi, u svom Učitelju i u svom sopstvenom srcu lepotu i miomiris cveta božanske ljubavi i spontano biste ih zavoleti.U Ramajani, Ravana je bio najmoćnija neprijateljska sila, a njemu su bile podređene mnoge manje neprijateljske sile. Okean tame je poput Ravane, a njegove male kapi su kao neprijateljske sile podređene njemu. Ukoliko uđete u okean tame, videćete da svaka ta mala kap pokušava da vas proguta i uništi. Istovremeno, zapovednik – sam okean tame – takođe pokušava da vas uništi. A tom okeanu tame najlakša stvar na svetu je da proguta vas.
Međutim, ukoliko uđete u okean svetlosti, videćete da svaka kap jedino pokušava da vas nahrani. Svaka kapljica je kao maleno dete koje vam pruža hranu. Veće kapi vam daju nektar. A sam okean, poput majke i oca, hrani vas u neizmernim količinama. Pa tako vidimo da jedan okean pokušava da vas ubije. Drugi okean jedino pokušava da vas nahrani hranom naklonosti i ljubavi.
Svaka vaša misao je kao kapljica ili u okeanu tame ili u okeanu svetlosti. Ako je ta misao inspirativna, ona pokušava da vas nahrani naklonošću, slatkoćom i ljubavlju. Ako je ta misao ispunjena željom, ona samo pokušava da vas sputa, oslepi, zarobi i proguta. Treba da iskoristite sopstvenu mudrost, koja se nalazi u vašem srcu. Ukoliko nemate mudrosti, onda bar iskoristite svoju inteligenciju, koja je u umu. Svaki put kad vam se pojavi neka misao, posmatrajte je uz pomoć svoje mudrosti ili inteligencije. Zapitajte se: „Da li će ova misao da me sputa ili da me oslobodi? Da li ova misao otelovljuje čistotu, poniznost, slatkoću, ljubav, brižnost i naklonost, ili otelovljuje sve negativne osobine? Da li će ova misao da mi pomogne da napredujem, ili će me sprečiti da napredujem?“ Na to treba vi sami da odgovorite.
Kad jednom zaključite da li je neka misao dobra ili loša, onda treba da delate. Ako vidite da je određena misao dobra i puna težnje, ako vidite da pokušava da vas nahrani naklonošću, slatkoćom i ljubavlju, onda je pratite. Dobre misli su kao brod. Ukoliko uđete u taj brod, on će vas nositi niz reku svih vaših dobrih osobina ka okeanu svetlosti. Ali ukoliko primetite da je neka određena misao loša, da je ispunjena priželjkivanjem i samo pokušava da vas zarobi i proguta, onda nemojte da je pratite. Prosto je odbacite.
Zato ne razmišljajte o tome kako da se oslobodite želja. One nastaju u vašim mislima. Misli su uvek krivci. Ako budete mogli da se spasete od pogrešnih misli, ako budete mogli da pratite samo dobre misli i odmah odbacite sve svoje loše misli, onda će sve što se dešava u vašem životu biti pozitivno, konstruktivno, prosvetljujuće i ispunjujuće.Ti si im pružala dobru volju i obasipala ih dobrim mislima. Ali zauzvrat, jedna od njih može pokušati da te načini nesigurnom ili ljubomornom; jedna od njih će možda ispoljiti svoje slabosti. Pa, šta bi ti trebalo da učiniš u tom trenutku? Nećeš tu osobu izbaciti iz svog života. Već ćeš se samo odvojiti od nebožanskih stvari koje ta osoba ubacuje u tebe; odvojićeš se od njenog lošeg ponašanja ili loših osećanja. Reći ćeš: „Oh, danas ju je neko napao. Zato ona sad ubacuje svoje loše osobine u mene. Sutra, kad bude mislila sve najbolje o meni, možda ću ja imati isti problem, pa ću onda ja njoj uraditi isto što ona sad radi meni“.
Na taj način ćeš toj osobi ukazati svoje saosećanje, zato što je bila napadnuta, ali ćeš se odvojiti od njenih pogrešnih postupaka ili pogrešnih osećanja. Odvojićeš se od njenih postupaka, ne od njenog života.Nastavićeš da budeš odana njoj i njenim dobrim osobinama, zato što ti je prijatelj. Ako joj ponudiš svoje dobre osobine, to će samo povećati njene dobre osobine. Onda će sledećeg dana ona možda da iskoristi svoje dobre osobine da ti pomogne ili pruži ti svu svoju ljubav, naklonost i zahvalnost.```
Došao sam na svet da dokažemDa je moj Gospod uvek u pravu
A da ja uvek grešim.Ja sam pravu jedino kada
Sam sa Njim, u Njemu i za Njega.```
Zato što sam u neznanju, ja uvek grešim; u pravu sam jedino kad sebe postavim unutar Boga i ostanem sa Njim i za Njega. To je značenje ovih stihova. U svakom trenutku treba da znaš da je jedino Bog u pravu, jedino Svevišnji u tvom Guruu je u pravu, jedino je tvoja duša u pravu. Um će ti reći: „Guru je uradio pogrešnu stvar“. Ali, ako upitaš svoju dušu, ona će ti reći: „Ne, on je učinio ispravnu stvar zato što je uradio baš ono što mu je Bog naložio da učini“. Ako pitaš Boga, Bog će reći:“Ne“, on je postupio ispravno.“Postoji mnogo ljudi na svetu koji ne teže i ne veruju u Boga. Nije im stalo do Božje Volje; stalo im je samo do njihove sopstvene volje i ispunjenja njihovih sopstvenih želja. Žele da budu najslavniji pevači, najslavniji plesači, najslavniji naučnici ili najslavnije nešto drugo. Oni crpe svoju odlučnost iz vitalnog sveta i koriste tu odlučnost da sebe disciplinuju i postignu svoje ciljeve. Ali i kad uspeju i kad jednom postignu stvari koje su želeli da postignu, veoma često i dalje nisu srećni.
Pošto si na duhovnom putu, ti želiš da se povinuješ samo Božjoj Volji. Ali prvo moraš da spoznaš Božju Volju. Ako se budeš molio i meditirao, On će ti kazati šta je to što On želi od tebe. Spolja, On ti može to reći kroz tvog Učitelja, ili ti to može saopštiti iznutra, tako što će pričati sa tvojim srcem. Kad jednom spoznaš Božju Volju, ako iskreno pokušavaš da je se držiš, rodiće se disciplina. Rodiće se iz tvoje unutrašnje potrebe. Ukoliko imaš unutrašnju potrebu i ukoliko ceniš tu potrebu, disciplina potrebna da je ispuniš će se automatski pojaviti. Ne moraš da koristiš reč ’disciplina.’ Spontano ćeš osećati unutrašnji poriv da učiniš ono što je potrebno.
Bog nije slep. Bog nije gluv. Bog nije beskoristan. Ako iskreno želiš da ustaneš u šest sati ujutro da meditiraš, On će ti sigurno dati tu sposobnost – čak i ako si pošao na spavanje samo jedan sat pre toga. Ako Bog zatraži da nešto uradiš i ako se ti iskreno trudiš da poslušaš Njega, On će ti dati tu sposobnost. Sve je stvar tvoje iskrenosti.
Slično tome, kad ti tvoj Učitelj kaže da nešto uradiš, treba da znaš da je to zato što mu je Bog rekao da ti kaže da to učiniš, ili zato što je tvoja duša od njega zatražila da to uradi.Zato, kad pokušaš da se sjediniš sa voljom svog Učitelja i učiniš ispravnu stvar ili postaneš dobra osoba, odlučnost ili disciplina koja ti je potrebna doći će iznutra ili Odozgo.
Nije bila tvoja ideja da okupiš ovu muzičku grupu. Ja sam zatražio od tebe da je oformiš i ja sam taj koji je tražio da postanete dobri pevači i naučite stotine pesama. Onda sam vam iznutra pomogao da iznesete na površinu sve svoje muzičke talente. Na početku, neke od vas uopšte nisu mogle da pevaju. Ali sad ste sve postale izvanredni pevači.
Pre nekoliko minuta, zatražio sam da izađete i pevate preda mnom. Zašto? Zato što znam šta je potrebno da se uveća vaša ljubav, vaša posvećenost, vaša predanost, vaša zahvalnost, vaša poniznost i vaša slatkoća. Pošto ste me poslušale, dok ste pevale ja sam radio dodatne stvari koje je trebalo obaviti u vama da bi se na površinu iznele sve vaše dobre osobine. Sve vreme dok ste pevale, ja sam sipao u vas svu svoju slatkoću, naklonost, ljubav i zahvalnost.
Kad si bila mala, osećala si: „Guru će učiniti sve što je najbolje za nas“. Ali sad, kad si nešto starija, taj osećaj se izgubio. Sad imaš osećaj: „Guru igra tenis. On priča sa ovom osobom ili onom osobom. Ne može da se brine za mene, pa ja moram da se pobrinem sama za sebe“. Ne, iznutra ja mogu da radim stotine i hiljade stvari istovremeno. Tvoja ljubav prema meni i tvoja vera u mene treba da ti kažu: „Moj Guru može da uradi mnogo, mnogo stvari. Ako mi je potreban, on će uvek biti tu da mi pomogne“.
Ja sam kao restoran sa svim vrstama jela. Šta god da tvoja duša želi, ja sam spreman da ti dam. Šta god da ti je potrebno, ja ću istog trenutka da ti nabavim. Pravi restoran ima samo nekoliko radnika, ali ja imam veoma mnogo unutrašnjih bića koja mogu da služe Svevišnjeg u tebi. Zato ne treba da brineš o disciplini ili snazi volje. Oni će automatski da se pojave samo ako svoju volju predaš Božjoj Volji. To je jedini način da budeš istinski i večito srećna. Ne možeš biti srećna u životu dok ne usrećiš Boga. Ljudi koji pokušavaju da budu srećni na svoj sopstveni način uvek će biti nesrećni. Ako i kažu da su srećni, sami sebe zavaravaju.Pre nego što i pomislite na samilost, treba da mislite na jedinstvo. Ako me boli koleno, stavim sebi ruku na koleno i osećam silnu brižnost i samilost prema svom kolenu. Zašto? Zato što osećam da je koleno sastavni deo mog sopstvenog postojanja, pa patnju koja je u mom kolenu takođe osećam i u svom srcu i umu. Moje srce, moj um i moje koleno osećaju potpuno međusobno jedinstvo.
Slično tome, ako osećate da ste u jedinstvu sa nekim drugim, tada se samilost vrlo, vrlo lako pojavljuje. Ako neko pati ili ako neko nešto pogrešno uradi, ako osećate patnju te osobe kao svoju sopstvenu, onda ćete, prirodno, pokazati svoje saosećajno jedinstvo. A unutar tog saosećajnog jedinstva, unutar vaše voljnosti da budete deo života te osobe, nije samo samilost, već i druge božanske osobine.
Što se tebe tiče, najbolji način da razviješ samilost je da misliš o svom fizičkom ocu ili majci. Tvoja majka ima neke dobre osobine koje u određenoj meri nećeš videti u drugima. Možda tim osobinama nećeš dati ime samilost, ali one proizilaze iz osećaja jedinstva koje ona ima sa tobom. A taj osećaj jedinstva je izvor svega što mi zovemo samilost.
Jedan dobar način da se razvije samilost je da se pomisli na drvo. Iako su cvetovi, lišće i grane iznad zemlje, oni ne gledaju nadole sa prezirom ili osećajem nadmoći. Stablo drveta može biti veoma visoko; cvetovi, plodovi i lišće svi mogu biti iznad nas. Ali kad smo ispod drveta, lišće, cvetovi i plodovi kažu: „Uzmi nas; spremni smo da nas upotrebiš“. Zbog svog jedinstva sa nama, drvo nas preklinje da uzmemo sve što je dobro i lepo na njemu.
Ako nema pravog jedinstva, onda će tu biti samo osećaj nadmoći. Ali ako postoji osećanje jedinstva, unutar tog jedinstva naći ćete sve dobre osobine. Sve što je božansko, nadahnjujuće, prosvetljujuće i ispunjujuće neminovno će biti tu. Kažeš da bi želeo da pružiš svoju samilost, ali ta samilost obuhvata sve tvoje dobre osobine: tvoju dobru volju, tvoju spremnost i voljnost da služiš ljudskom rodu, tvoje samodavanje. To bi mogao da pružiš jedino ako imaš jedinstvo sa drugima.Ali, ukoliko pokušaš da počiniš duhovno samoubistvo, Bog će jedino reći: „Glupa devojko, imao sam jedan San u tebi, sa tobom i za tebe, a sad je taj San uništen“. Bog je kao grnčar. Sa posebnom Ljubavlju, Entuzijazmom, Brižnošću i Pažnjom napravio je prelepu porcelansku vazu. Ako se pojave majmun ili magarac i polome tu vazu, Bog će se silno naljutiti. Tvoja ljubomora, nečistota, nesigurnost i sve tvoje negativne osobine su kao ti majmuni i magarci. Zlobno uživaju u uništavanju Božjeg Sna o tome da te načini večno srećnom. Zato treba da budeš veoma oprezna i da se ne poistovećuješ sa tim osobinama.
Onog dana kad si došla na ovaj put imala si samo jedan cilj u svom umu i svom srcu: da sebe trajno usrećiš. Nemoj da odustaneš od tog sna. Nemoj da se poistovetiš sa negativnim silama u sebi i počiniš duhovno samoubistvo. Svakog dana, svakog trenutka, pokušaj da oživiš taj san koji si jednom imala. Zaboravi koliko si mnogo puta patila ili koliko mnogo puta si ti bila uzrok patnje za Boga, za svog Učitelja, za svoju dušu. Samo povrati san sa kojim si započela – da sebe učiniš trajno srećnom. Ti znaš da jedini način da sebe istinski usrećiš jeste da usrećiš Boga. Ako pokušavaš da usrećiš Boga i da Njemu udovoljiš na Njegov sopstveni Način, onda ćeš nastojati da uradiš pravu stvar.
U svakom trenutku, gaji svoj san o sreći u svom umu, u svom srcu, u svom dahu, u svim svojim delima. Tvoj san o sreći će ti dati strpljenje i spasti te. Ako ugledaš vrt koji je udaljen dve milje od tebe, moraš sebi da kažeš: „Bez obzira koliko je težak put, samo kad bih mogla da stignem tamo, dobila bih veoma mnogo radosti. Čim stignem do cvetova i udahnem njihov miris, biću najsrećnija osoba“. Ako imaš na umu tu sreću kao svoj cilj, onda ćeš automatski steći strpljenje.From:Sri Chinmoy,Melodija mog srca, Agni Press, 1994
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/htm