Drugo što poseduješ je tvoje srce. Kad misliš na srce ili kad pokušavaš da ga osetiš, oseti da u srcu postoji nešto zbog čega je ono lepo i značajno. Treće što poseduješ je tvoja duša, koja predstavlja stvarnost i božanstvenost. Duši je potrebno srce. Srcu je potrebna duša. Duša je seme, srce je drvo. Semenu je potrebno drvo, ako nema semena ne može biti ni biljke. Srce-biljka nastaje iz duše-semena, onda biljka izraste u drvo i drvo postane ogromno banjan drvo. Ali, prvo mora biti semena.
Ako um stvara probleme, oseti da ti nije potreban svetovni um. Dosta si ga koristio. Samo prihvati da je srce biljka i da je duša seme. Ako možeš da izrasteš u svest semena, uvek će postojati mogućnost da seme proklija i da ti izrasteš u biljku, a onda i u drvo.
Razmisli šta će ti doneti rezultat. Svesna pažnja duše će uvek stvoriti nešto novo i životno. Ako u tebi nešto neprestano raste, nešto čisto, božansko i besmrtno, automatski će onda stvari koje nisu besmrtne i težeće u fizičkom umu biti preobražene, zbog tog neprestanog rasta. Biće preobražene i prosvetljene, ako već i same ne odu. Ako um i dalje ostane kao težak teret, biće preobražen. Sve što je potrebno je da pridaš najveću pažnju semenu, duši. Onda će te fizički um napustiti ili će morati da se preda toku svetlosti u srcu, koji je u stvari duša.From:Sri Chinmoy,Čas za meditaciju, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/hm