Neki učenici mi kažu da je rano ujutro veoma hladno i da ne mogu da ustanu iz kreveta i sednu pred oltar. Saosećam sa njima, ali šta mogu da uradim? Imam tako divne učenike - iz raznih razloga im je teško da ustanu. Tim učenicima koji su rekli da je hladno rekao sam: „Molim vas, samo sedite na svoj krevet; to je vaš oltar. Samo mi učinite uslugu i operite oči, lice i nos; ne morate da se istuširate. Onda, ako možete da stavite moju fotografiju ispred sebe dok meditirate, ako možete da gledate moju transcendentalnu fotografiju, onda je to dovoljno. Ali molim vas, nemojte meditirati dok ležite. Ako pokušate da meditirate dok ležite, ja neću biti odgovoran za tu meditaciju.“
Kad neko postane veliki duhovni Učitelj, on ima onu vrstu sna koja se zove „jogički san“. Čak i ako mi se čini da moje telo spava i svi me mogu čuti kako hrčem iz daljine, kasnije ću moći da vam dokažem da sam znao šta se dešava tamo u sobi dok sam spavao. Kad neko spozna Boga, može da radi mnogo stvari istovremeno. Jednom je neko ušao u moju sobu dok sam spavao. Kasnije sam mu rekao: „Mogu da ti ispričam sve što se dogodilo. Stajao si u tom uglu, otvorio prozor i tako dalje.“ Hrkao sam, ali sam bio svestan u tom trenutku. Ovde želim da kažem da mogu da radim mnogo, mnogo stvari istovremeno. Ali u vašem slučaju, kad meditirate, morate biti veoma oprezni i sesti i meditirati. Ne želite da spavate; želite da plivate u moru svetlosti i blaženstva.
Po meni, svaki tragalac je čudo, zato što je ta osoba mogala ostati u neznanju. Od svih bezbrojnih ljudi, baš ti ustaješ rano ujutro i vapiš za Bogom, dok tvoji rođaci i prijatelji još uvijek spavaju u svetu neznanja. Ako ti nisi najveće čudo, onda ko jeste? Od milijardu ljudi na svetu, ti želiš da ostvariš Boga, pa se budiš i moliš se. Mogao si lako da se pridružiš svojim prijateljima i komšijama koji još uvek spavaju, ali ti si morao da ustaneš da bi se molio i meditirao.From:Sri Chinmoy,Čas za meditaciju, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/hm