Ali opet, postoje neki učenici koji su po prirodi veoma dobri, izuzetno posvećeni. Oni znaju da ne mogu uvek ostati na svom najvišem nivou, na vrhuncu. Osećaju da kada ih Učitelj pogleda, dobijaju dodatnu unutrašnju radost, uzbuđenje, samopouzdanje i entuzijazam. Ako postoji nešto što nisu uradili što bi moglo dodatno uzdići njihovu svest, onda će to učiniti. Osećaju da ako se ovaj spoljašnji gest, sklapanje ruku, uradi duševno, to definitivno povećava njihovu težnju.
U nekim slučajevima možete čak imati bolju meditaciju kada gledam nekog drugog nego kada gledam vas. Možda gledam nekog drugog ko prima u skladu sa svojim kapacitetom i prijemčivošću. U tom trenutku, ako osećate da ste u svojoj najvišoj svesti i ako me gledate, poput magneta možete privući moju svetlost. Iako gledam nekog drugog, više moje svetlosti može ići ka vama nego ka njemu. S druge strane, dok se koncentrišem na vas, možda mislite da vas svi ostali učenici gledaju. Ili vaš um možda broji koliko sekundi vas gledam i upoređuje to sa tim koliko dugo sam gledao druge. Dakle, ako sklopite ruke, to mora biti spontano. Ako je spontano, to doprinosi vašoj težnji. Ako nije spontano, to je beskoristan spoljašnji gest.From:Sri Chinmoy,Čas za meditaciju, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/hm