Ja sam kao drvo. Idem pedeset hiljada milja u visinu, ali imam korenje ovde među vama i smatram da je vaša svest kao moja sopstvena. Vi niste u stanju da prisvojite moju svest zato što ne možete da verujete da je ona takođe i vaša svest. Vi vidite samo telo, samo oblik. Vidite moje oči kako se pomeraju napred-nazad kad ulazim u svoju najvišu svest i vidite to prostranstvo svetlosti koje se fokusira kroz moje oči. Ali, ne osećate da je to vaše.
Ja sam kao velika ptica koja leti vrlo, vrlo visoko, ali čije su noge vezane na vašem nivou. Mogu da uzletim na svoju najveću visinu, ali sam i dalje povezan s vama. Kad sam u svom najvišem, tada ne postoji oblik. Ja sam bez oblika. Ja nisam ovaj Indijac. Ne vidim ovu nesavršenost, onu nesavršenost. Ne vidim ništa loše, ne vidim čak ni dobro. Sve je Svetlost. Nikad ne vidim vaše telo, nikad, nikad. Kad bih gledao vaše nesavršenosti, ne bih ni imao učenika. Ja se bavim samo beskonačnom Svešću.From:Sri Chinmoy,Davalac i primalac, Agni Press, New York, 1987
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/gvr