Dete iz obdaništa će, naravno, smatrati da je nemoguće da odmah syekne master diplomu. Biće mu možda potrebno dvadeset, dvadeset dve, dvadeset četiri godine, ali jednog dana će doći do diplome. Svi mi ovde smo tragaoci. Čak su i oni koji uživaju u zadovoljstvima neznanja, ako imaju iskrenu veru u Boga, tragaoci na svoj način. Nisu tragaoci samo oni koji se mole Bogu i meditiraju na Boga, već i oni koji imaju veru u Boga. Ako neko ima veru da Bog može nešto da učini za njega, iako On to trenutno ne čini, ta osoba je tragalac. Sama činjenica da neko ima veru u Boga je znak da je ta osoba prihvatila Boga. Vremenom, takvi aspiranti će postati kao mi. Osetiće da puka vera nije dovoljna, da moraju svesno da pokušaju da ispolje svoju veru, koja je trenutno vizija, i da je preobraze u stvarnost. Kad steknu tu vrstu unutrašnjeg osećaja, oni postanu svesni tragaoci.
Kad postanemo svesni tragaoci, posvećeni tragaoci, bezuslovni tragaoci, mi ubrzavamo svoj duhovni napredak. Ostvarenje Boga ne ostaje nedostižno. Ali, moramo da počnemo. Pre nego što nešto započnemo, to nam možda izgleda teško. A kad jednom nešto počnemo, treba da znamo da to neće više ostati teško. Ako danas započnemo nešto da radimo nesvesno, sutra nećemo znati da li smo u stvari počeli i nakon nekog vremena možda ćemo potpuno zaboraviti na to. Ali, ako se danas budemo molili Bogu duševno i svesno, i sutra opet to uradimo svesno i duševno, i ako tako nastavimo, to nam neće ostati teško.From:Sri Chinmoy,Davalac i primalac, Agni Press, New York, 1987
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/gvr