Deo I: Izlaganje

Davalac i primalac1

Moj Gospode Svevišnji, Ti prihvataš od mene moje gladne želje kao da su to jako vredne stvari.

Moj Gospode Svevišnji, Ti prihvataš od mene moje teške brige i zebnje kao da su to izuzetno lepe stvari.

Moj Gospode Svevišnji, Ti prihvataš od mene moje otrovne sumnje kao da su to stvari izuzetno pune smisla.

Moj Gospode Svevišnji, Ti prihvataš od mene moju neumornu nesigurnost i moju beskrajnu nečistotu kao da su to stvari koje će ulepšati Tvoje Srce.

Moj Gospode Svevišnji, Ti prihvataš od mene okean moje nezahvalnosti kao da je to nešto što će Ti bogato udovoljiti.

Moj Gospode Svevišnji, kad mi daješ Tvoj Mir, Tvoju Ljubav, Tvoju Radost, Tvoju Samilost i Tvoj božanski Blagoslov u ogromnim količinama, radostan sam, istina. Ali Tvoja Radost, dok mi je daješ, daleko prevazilazi moju radost uprkos činjenici da sam ja onaj koji prima, a Ti onaj koji daje.

Moj Gospode Svevišnji, kad Ti bezrezervno dajem svoje nebožanske osobine, Ti dobijaš mnogo više radosti i zadovoljstva u primanju nego ja u davanju.

Moj Gospode Svevišnji, Ti si uvek velik. Ti si uvek dobar. Hoće li ikad doći vreme kad ću moći da Te pobedim u bilo čemu?

„Dijete moje, ti si Me već pobedio.“

Ja da sam pobedio Tebe? Nemoguće, moj Gospode, nemoguće! Kako ja mogu ikada da Te pobedim? Reci mi, kako?

„Dete moje, ti si potreban Meni beskonačno više nego što sam Ja potreban tebi. Moja potreba za tobom daleko prevazilazi tvoju potrebu za Mnom. Zar to ne dokazuje da si me ubedljivo pobedio?”

„A sad dozvoli mi da ti objasnim ovu Moju tajnu i svetu filozofiju. Ti ne znaš ko si, ali Ja znam ko si ti. Ti misliš da si otelovljeno neznanje, ali Ja tebe vidim kao Svoje iskustvo. Vidim te kao Svoj sopstveni Život u razvoju. Vidim te kao Svoju sopstvenu Stvarnost koja ispoljava san.

„To nisi ti; to sam Ja. To nije tvoje; to je Moje. Ja sam taj koji je uvek u procesu otkrivanja i postajanja, postajanja i otkrivanja. Tako da sam Ja taj koji peva u tebi i pomoću tebe Svoju Pesmu Večnosti: Jedinstvo. Ja sam taj koji pleše u tebi i pomoću tebe Svoj Ples Bekonačnosti: Savršenstvo. Ja sam taj koji plače i smeje se, smeje se i plače, u tebi i pomoću tebe, Moj Zvuk Tišine Besmrtnosti: Zadovoljstvo.“


1. Napomena: Šri Činmoj je održao predavanje „Davalac i primalac“ u Kapeli Svetog Pavla, na Kolumbija univerzitetu, 27.februara 1980.

From:Sri Chinmoy,Davalac i primalac, Agni Press, New York, 1987
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/gvr