Dan ili dva u toku nedelje, Učitelj je dozvoljavao posetiocima da dođu i prisustvuju sastancima, a neki od njih su kasnije donosili odluke da slede njegovu stazu. Jednog dana četvoro posetilaca – tri momka i jedna devojka –prišli su Učitelju nakon sastanka. Jedan momak se poklonio Učitelju i rekao: „Učitelju, da li ćeš me prihvatiti za svog učenika? Dolazim ovde zadnjih mesec dana svake nedelje i konačno sam odlučio da je ovo moja staza.“
Učitelj je upitao tog tragaoca za ime i par stvari o njegovom spoljašnjem životu i zatim se u tišini skoncentrisao na njegovu dušu. Na kraju je rekao: „Naravno da ću te prihvatiti za svog učenika. Prihvatam te svim srcem. Molim te, nastavi da dolaziš na naše sastanke redovno i posvećeno. Jasno vidim da je ovo tvoja staza.“
Novi učenik je bio veoma srećan i zahvalan što ga je Učitelj prihvatio.
Zatim je jedan od momaka upitao: „Učitelju, i ja dolazim zadnjih dana, ali sam upravo saznao da mogu da dođem još samo četiri ili pet puta pre nego što odlučim da postanem učenik. Osećam da ovo može da bude moja staza, ali ne želim da postanem učenik u ovom trenutku, jer ne bih želeo da imam unutrašnje konflikte ili da budem polovičan u svojoj obavezi. Želim da budem potpuno siguran.“
Učitelj je odgovorio: „Duboko cenim tvoju iskrenost. Na žalost, to je pravilo koje imamo ovde u ašramu, ali ti si veoma dobrodošao na sastancima sredom uveče van ašrama. Mnogi ljudi su dolazili na ove sastanke osam ili devet meseci, ili čak i godinu dana, ali se još uvek nisu odlučili, a mi ih sa naše strane nismo primoravali da se obavežu. Naravno, ja sam ista osoba, isti duhovni Učitelj, bilo da sam u svom ašramu ili van njega, pa ćeš imati istu priliku da odlučiš da li sam ja tvoj Učitelj.“
Učitelju, veoma sam srećan što mogu da dolazim na tvoje sastanke sredom i svakako ću nastaviti da dolazim da meditiram sa tobom. Ali, zašto započinješ sa ovim krutim pravilom? Izvini što pitam, ali zašto bi nečiji unutrašnji život imao ta spoljašnja ograničenja?“
Učitelj je objasnio: „Sine moj, ako imamo neka pravila poput ovog, lakše možemo da uskladimo odnose u grupi. Pravila i propisi su neophodni svakoj organizaciji da bi nesmetano mogla da radi. Takođe, lakše je disciplinovati život učenika u duhovnoj zajednici ako postoje neka pravila.
„Takođe postoji i duhovni razlog, sine moj. Jasno sam video da su četiri posete jednom duhovnom Učitelju više nego dovoljne ako neko želi da izabere i odluči da li je neka staza za njega ili ne. Nakon što si me video toliko puta, ako ja treba da budem tvoj Učitelj, do sada bi osetio nešto u meni. Ja to ne govorim samo zato što sam duhovni Učitelj pa moraš da osetiš nešto u meni; ali ako sam predodređen da budem tvoj duhovni Učitelj definitivno ćeš osetiti nešto u meni što će te ohrabriti i inspirisati da postaneš moj učenik. Ako kažeš, recimo, da ti je potrebno više vremena jer želiš da budeš veoma oprezan i da izbegneš greške, onda bih neizostavno želeo da te pozovem na te sastanke sredom. Polako. Nakon šest meseci ili slično, ako osetiš da ovo nije staza za tebe, možeš da pokušaš sa drugim stazama. Za mene je prilično nebitno, da li ćeš izabrati moju ili neku drugu stazu."
„Ja sam recimo tvoj duhovni stariji brat. Pošto sam malo napredniji od tebe, moja uloga je da te odvedem našem zajedničkom Ocu, ali ja sam nisam Cilj. Ako postoji neko drugi, ko je malo napredniji od tebe i on će biti u prilici da te povede Ocu. Mi, duhovni Učitelji smo kao kuriri; mi samo vodimo tragaoce Ocu. Imaćeš istu priliku da ostvariš Boga, bilo da prihvatiš ovu stazu ili neku drugu. Ako ti je potrebno vreme, molim te tako i postupi, ali nemoj da se osećaš tužno ili uznemireno. Na tom sastanku i na svim mojim sastancima – i zaista svuda – vrata mog srca su širom otvorena.“
Drugi tragalac se poklonio Učitelju. „Učitelju, duboko sam dirnut velikodušnošću tvog srca i tvojom dubokom mudrošću. Svakako ću nastaviti da dolazim na tvoje sastanke. Hvala ti.“
Sada se treći mladić približio Učitelju. „Učitelju, smatram da je moj život u stanju pometnje. Kako mogu da procenim sopstvenu iskrenost? Učitelju, molim te, daj mi savet.“
Učitelj reče: „Izgleda mi kao da imaš dva pitanja, a ne jedno. Jedno je pometenost u kojoj se nalaziš, a drugo je tvoja iskrenost. Zašto si pometen? Zbog čega osećaš da si pometen? Prihvatanje naše staze je jedna stvar, ali pometnja u tvom životu, u tvom umu je potpuno druga stvar. Upitaj se da li ćeš biti srećan ako ne prihvatiš našu stazu. Ako osećaš da ćeš biti srećan i ako kažeš da nisi pometen u pogledu prihvatanja ili odbacivanja naše staze, onda je tvoja pometnja potpuno odvojena od dileme da li treba da prihvatiš duhovni život ili ne. Na tebi je da nas prihvatiš ili odbaciš. Ova staza je jedan način viđenja Istine. Tvoja iskrenost će ti reći da li je ona za tebe.“
„Ali Učitelju,“ prekinuo ga je tragalac, „kako mogu da procenim sopstvenu iskrenost?“
Učitelj je odgovorio: „Lako možeš da proceniš sopstvenu iskrenost. Tvoja iskrenost potpuno zavisi od širine ili velikodušnosti tvog srca. Ne moraš da postaneš duhovna osoba da bi bio iskren. Misli o sebi kao o dve osobe. Pomisli na tvoj vital, tvoj um i tvoj telo kao na nekog ko se davi u moru neznanja, i pomisli na tvoje srce i dušu kao na drugu osobu, koja pliva kroz more neznanja. Odvoji svoj um, vital i telo od srca i duše. Oseti da tvoje srce i duša imaju sposobnost da spasu um, vital i dušu koji se dave. Šta sada treba da radiš? Ako odvojiš sebe od osobe koja se davi, ako ostaneš sa srcem i dušom, širina srca i dušina vizija budućnosti će odmah u tebi spasiti čoveka koji se davi. Ali moraš da odlučiš da li ćeš ili nećeš slediti put srca i duše da bi spasao um, vital i telo. Ako osećaš da ti fizičko biće pruža pravu poruku, da ti vital pruža pravu poruku, da ti um pruža pravu poruku, onda nećeš osetiti stvarnu potrebu za duhovnim životom. Ali, ako osećaš da se tvoj um, na primer, davi onda treba da se okreneš srcu, jer srce je u prilici da umu ponudi prosvetljenje. Kada uđeš u duhovni život, tvoj intelektualni um će biti samo jedna žalosna prepreka. Um, kao takav, nije loš, ali um mora biti prosvetljen svetlošću srca. A svetlost srca dolazi od same duše.“
Treći tragalac reče: „Učitelju, slediću tvoj savet, i siguran sam da će moj problem pometenosti i moj problem iskrenosti uskoro biti rešeni. Pokušaću da se postovetim sa srcem i dušom.“
Sada je poslednji posetilac, devojka, rekla Učitelju: „Iako meditiram i vodim unutrašnji život godinama, ovo je prvi put da sam pokušala da nađem Učitelja. Osećam prema tebi jaku naklonost, ali da li je prerano da donesem odluku?“
Učitelj reče: „Kćeri moja, uđi u svoje srce i dušu i tada, ako osetiš da je ovo staza za tebe, svakako treba da dođeš ovde. Ako osetiš da ovo nije tvoja staza, onda pođi na neko drugo mesto. Ali, ovo je moj jedini zahtev onima koji još nisu prihvatili nijednog duhovnog Učitelja: pronađite Učitelja što je pre moguće. Samo zato jer ste iskreni, ja tražim od vas da ne odlažete. Vi možete reći da čekate Božji Čas, ali ja vam kažem da je čas već kucnuo. Zato ste i došli ovde i zato razmišljate da odete i na druga mesta. Neki ljudi su prilično izbirljivi. Iako su u prvoj prodavnici ugledali predmet koji im odgovara, oni misle da će možda naći nešto bolje u drugoj radnji. Zatim obiđu dvadeset prodavnica, nadajući se da će naći tu stvar, i nakon traganja i traganja, često se vrate u prvu prodavnicu.
„Ali, ako su ljudi mudri, ako su zaista gladni i naiđu na plod koji će utoliti njihovu glad još u prvoj prodavnici, oni će ga jednostavno pojesti i neće se mučiti da idu od radnje do radnje. Naravno, ako im se ne sviđa hrana koja se ovde nudi, imaju svako pravo da odu na neko drugo mesto. Ali, neki ljudi primenjuju ono što nazivaju ljudskom mudrošću, a što sa duhovne tačke gledišta nema nikakvu vrednost. U njihovoj prirodi je da kažu, 'Hajde da pogledamo i druge stvari.' Ali, problem je u tome što je vreme veoma dragoceno. Ako treba da prođem kroz mnoge prodavnice i pretražim sve, dok ja razgledam, neko može da dođe i da kupi voće koje sam ja prvobitno hteo da kupim. Isto tako, ni prodavac neće prodavnicu držati otvorenom dvadeset i četiri sata dnevno. Ako u njegovoj prodavnici provedem dosta vremena i ne kupim ništa, on može odlučiti da je trenutak da zatvori radnju i da me zamoli da odem na neko drugo mesto. U tom trenutku ću ja biti taj ko će biti nezadovoljan i neispunjen.
„Zato, uđi duboko u sebe i nakon toga, ako ti srce i duša kažu da ovo nije tvoja staza, budi hrabra i potraži nekog drugog Učitelja. Ali, ako osećaš da je ovo tvoja staza, onda ne dozvoli da um izađe na površinu i unese sumnje.
„Ti ćeš možda misliti da je um iskreno oprezan u ispitivanju srca, ali um samo pokazuje svoju nesigurnost. Um je bespomoćno nesiguran, i to je ono što stalno stvara pometnju. Imaj veru jedino u srce i dušu. Ako ti duša prenese poruku kroz srce da je ovo tvoja staza, prihvati ovu stazu i drži se nje.
„Ono o čemu govorim je da je najbolje uvek biti oprezan i ne gubiti vreme. Moramo da izučimo tri predmeta. Prvi je spoznaja Boga, drugi je otkrovenje Boga i treći je ispoljavanje Boga. Jedva da smo počeli da učimo prvi predmet, a moramo da završimo sva tri kursa. Za svaki predmet nam je potrebno tako puno vremena. Sam Bog zna koliko vekova, koliko inkarnacija, će trajati. I zato, što ranije počnemo, to bolje za nas.“
Četvrti tragalac se pokloni i reče: „Učitelju, neću traćiti ni sekundu. Zaroniću duboko unutra i otkriti stazu za mene. Učitelju, ti si pravi duhovni brat čija je jedina briga naš napredak. Duboko smo dirnuti tvojim bezuslovnim vođstvom. Uradićemo ono što si nam rekao.“ Četiri tragaoca su se sa zahvalnošću poklonila Učitelju pre nego što su krenuli kućama.
20 Juli, 1974.From:Sri Chinmoy,Božija nova filozofija, Agni Press, 1974
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/gnp